Ako poraz nije normalan način kršćanskog života, zašto se ponekad osjećamo poraženo… ili čak doživimo poraz?
Uči li nas Biblija krivo kad kaže da ćemo biti pobjenici nad našim neprijateljima?
Je li David živio u zabludi kada je rekao da Bog neće dozvoliti da bude poražen?
Žive li danas kršćani u svijetu fantazije kada misle da će ih Bog osloboditi nevolja i dati im da žive pobjedonosno nad njihovim neprijateljima?
Možda nisi nikada glasno ovo izrekla, ali duboko u sebi postavljaš ova pitanja.
Kroz cijelu Bibliju čitamo o Božjem planu za pobjedonosni kršćanski život: od zadanih zapovjedi i zakona koji nam je dao da nas pouči kako da živimo u miru s Bogom i ljudima, sve do Isusovog primjera dok je živio na zemlji.
Isus je uzašao na nebo, ali Duh Sveti živi u nama kao naš Učitelj, naš Pomagač i naš Utješitelj, upozoravajući nas u duhu što je ispravno i što je krivo u našem kršćanskom životu.
Pobjeda nije samo moguća za kršćanina. Pobjeda je normalna za kršćanina.
Kao što su teškoće i duhovni napadi normalni za kršćanski život, tako je i pobjeda. Pobjeda bi uvijek trebala slijediti borbu.
Ali, što onda kada se ili osjećamo poraženo ili smo doživjeli poraz?
U našem Dobro Jutro Djevojke proučavanju ovog tjedna, čitamo kako je David vapio za pomoć kada je bio u ozbiljnoj nevolji i na rubu potpunog poraza.
U 56. Psalmu, Davida su zarobili Filistejci.
O tome smo čitali u 1. Samuelovoj 21.
Još jednom David bježi pred Šaulom. U pokušaju da izbjegne Šaulovo smrtonosno proganjanje, David traži pomoć kod svojih neprijatelja.
Čekaj malo, što? Tko je to učinio?
I desilo se baš ono što bi netko i pomislio. Pobjegao je iz užarene peći da bi završio u vatri… i na kraju je glumio da ima epileptički napad samo da bi se spasio.
Sigurna sam da se zapisujući ove Psalme, u doba dok je i dalje bježao pred Šaulom, povremeno osjećao poraženo.
3 načina kako se kršćani trebaju ponašati kada se osjećaju poraženo
Velika je razlika između osjećaja poraženosti i biti poražen.
Velika je razlika između doživjeti poraz i hodanja u porazu. Kao Božja djeca, možemo s vremena na vrijeme, doživjeti poraz zbog krivih odluka, ali hodati u porazu dolazi od grješničkog načina života.
David je doživio poraz u 51. Psalmu, kada je krivo odlučio i spavao sa Batšebom.
Njegov moralni poraz se pojačao kada je odlučio ubiti njenog muža u borbi.
Kad su Filistejci zarobili Davida bio je to rezultat još jedne krive Davidove odluke da pobjegne jednom neprijatelju, misleći da će mu ponuditi zaštitu od kralja Šaula.
Ponekad, u stvari, mi nismo poraženi, kada smo u duhovnoj borbi, ali se osjećamo poraženo jer nas je borba iscrpila.
I tu se mnogi kršćani predaju… baš uoči svoje pobjede, jer se oslanjaju više na svoje osjećaje nego da slušaju Božju Riječ.
Kako bi povijest bila drugačija da je David slušao osjećaje obeshrabrenosti i poraza dok mu je Šaul bio za petama?
Tu su 3 načina kako bi se kršćani trebali ponašati kada se osjećaju poraženi… ili kad dožive poraz.
1. Neka je Božja Riječ ogledalo tvog srca
Ako zaista doživljavaš poraz, to je zato jer si dozvolio neprijatelju da stavi svoju nogu negdje u tvom životu. Neprijatelj ima snagu nad nama samo kada mu mi damo prostora za to.
Ako zaista hodamo u duhu, i ne dajemo neprijatelju prostora, imat ćemo pobjedu. To je Božje obećanje.
Davidov grijeh sa Batšebom nije odmah vodio u poraz.
U 2. Samuelovoj 11,1 piše: “I dogodi se, o mijeni godine, u doba kad kraljevi izlaze u boj, da David posla Joaba i s njim sluge svoje i svega Izraela… a David osta u Jeruzalemu.”
David nije bio tamo gdje je trebao biti.
Naizgled nevelika odluka pretvorila se u porazni udarac u njegovom životu, jer u doba kada je trebao biti zapovjednik na ratištu, odlučio je ostati u udobnosti svoje palače.
Ako postoji poraz u našem životu, trebamo otvoriti Riječ i dozvoliti joj da nam odrazi naše srce; pitajući sami sebe teška pitanja jesmo li poslušni Bogu u svakom području svog života.
Jesmo li vjerni u našem svakodnevnom vremenu s Njim?
Jesmo li vjerni u “okupljanju svetaca”?
Jesmo li vjerni u davanju Gospodu, i vremena i novca?
Ova i slična pitanja za promišljanje ključna su za otkrivanje svakog područja našeg života koja su ostala otvorena i gdje neprijatelj može donijeti poraz.
2. Ohrabri se u Božjoj Riječi
Kada osjetimo obeshrabrenost i da se osjećaj poraza uvlači, jedno je mjesto gdje se trebamo okrenuti: Božja Riječ.
U 1. Samuelovoj 30, vidimo Davida i njegove ljude kako se vraćaju u Ciklag, gdje su im bile žene i djeca. Iscrpljeni od borbe, sigurno su bili spremni okupiti se sa svojim najdražima.
Ali, ono što ih je dočekalo bilo je ono što nisu očekivali.
Došli su Amalečani, poharali Ciklag, zarobili i odveli žene i djecu i sve spalili do temelja.
Ožalošćeni i ljutiti, Davidovi ljudi su se okrenuli na njega, spremni da ga kamenuju.
Ovo je sigurno izgledalo kao poraz sa svih strana. Njegove žena i djeca su oteti, a ljudi, kojima je vjerovao svojim životom, sada ga žele ubiti.
I ovo čitamo u 1. Samuelovoj 30,6: “A David bijaše na velikoj muci jer su ljudi rekli da će ga kamenovati, budući da duša svega puka bijaše ogorčena, svakoga zbog sinova njegovih i zbog kćeri njegovih. Ali David se ohrabri u Gospodu, Bogu svojemu.”
Vidimo da se to ponavlja u Psalmima.
“Nazad će se tada povući neprijatelji moji u dan u koji te zazovem. Ovo znam: Bog je za mene! U Boga — hvalim riječ njegovu, u Gospoda — hvalim njegovu riječ, u Boga se uzdam, strašiti se neću. Što mi može učiniti čovjek?” Psalam 56,9-11
“Zavapit ću Bogu Svevišnjemu, Bogu koji čini za me. Poslat će s neba i spasiti me; on se ruga onomu koji mene gazi! Sela Poslat će Bog svoje milosrđe i istinu svoju!” Psalam 57,2-3
“Zbog njegove snage gledat ću na tebe, jer Bog je moja utvrda. Moj Bog milosrdni u susret će mi izaći.” Psalam 59,9-10
“S Bogom ćemo učiniti pothvat, i on će zgaziti protivnike naše.” Psalam 60,12
3. Izgradi svoju vjeru u Boga
Vjera je mišić koji treba biti izrađen i ojačan.
Kako izgrađujemo svoju vjeru u Boga? Počinjemo tako da odlučimo imati povjerenje u Boga u određenom području života i pratimo kako On skrbi za nas, i pouzdajemo se tada za sve veće i veće stvari.
Baš kao kad se trebamo ustati sa kauča i krenuti u teretanu da bi vježbali, i ovo je naša odluka.
Dakle, vjera je odluka.
To je odluka da uzmemo Boga za Njegovu Riječ i vjerujemo da je ono što je obećao istina.
To je odluka da odbacimo sumnje koje nam neprijatelj podvaljuje svakodnevno.
To je odluka da odbacimo obećanja čovjeka, koji je pao, da njegove metode i filozofije djeluju.
To je odluka da prihvatimo činjenicu da nas drugi možda neće razumjeti, da će možda govoriti i protiv nas, ali Božja obećanja su istina i Njegova pobjeda dolazi!
Koliko više odlučujemo da imamo povjerenje u Njega, toliko naša vjera jača.
