Nemojmo biti kao Jobovi priatelji {i najava proučavanja o ljubavi!!!}

Bog blagoslivlje pravednog i kažnjava grešnika.

Je li to kraj priče?

Nije baš.

Ima pravednih ljudi koji se muče. Ima kršćana koji boluju od raka… i umiru u velikim bolovima. Ima kršćana koji su izgubili sve svoje u katastrofi, čija su djeca umrla, koji su izgubili posao i završili u bankrotu.

Je li to Božja kazna za njih?

Mnogi su kao Jobovi prijatelji.

Vide osobu u mukama i odmah donose zaključak da je to prokletstvo ili Božja kazna. Ali Isus nam govori nešto što ne smijemo zaboraviti.

“Prolazeći, ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.«” (Ivan 9:3)

Loše stvari ponekad se događaju dobrim ljudima. Zašto?

Zato što živimo u ovom svijetu. I ovaj svijet pun je grijeha. Može li nas Bog zaštiti od svega lošeg? Naravno da može, ali umjesto toga odlučio je pokazati svoju slavu pa kada se loše stvari događaju, On okreće ono loše na dobro!

Kao što je iscijelio slijepog čovjeka.

Da se taj čovjek rodio zdrav, ne bi nitko mislio ništa o tome. Ali, kada ga je Isus iscijelio, onda su svi morali slaviti Boga jer nitko to ne bi mogao učiniti osim Boga!

“Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.” (Rimljani 8:28)

Kada gledamo stvari iz te perspektive, onda naučimo ne prosuđivati situaciju prebrzo jer nas mudrost podsjeća da ne vidimo cijelu sliku. Mi vidimo samo slijepog čovjeka – dok Isus vidi Božju slavu!

Vidimo čovjeka koji je izgubio sve: djecu, bogatstvo, zdravlje… i još je pao u depresiju. Ali Bog vidi kraj te priče.

Mudrost zna da ljudi – jer nisu sveznajeći – ne smiju smatrati da znaju sve što Bog čini i zašto.

Grešan čovjek postaje bogat. Je li to Božji blagoslov? Možda nije – kada na kraju taj čovjek postaje rob svoga bogatstva jer mu je to bogatstvo njegov bog.

Pravedan čovjek živi u veliku siromaštvu. Je li to Božja kazna? Možda nije – kada je taj čovjek zaista zahvalan što ima krov nad glavom (iako čak prokišnjava) i ono malo za jesti svaki dan. Naučio je tajnu sretnog života:

“Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan…” (Filipljanima 4:11)

Vidite da kada postanemo mudri, ta mudrost upravlja našim jezikom. Jer mudrost će prvenstveno upravljati našim umom. Kako uopće razmišljamo o ljudima.

Jobovi prijatelji zaista su promašili jer su mu govorili stvari iz ljudskog razuma! Ne možemo čak ni reći da nisu govorili “istinu u ljubavi” jer niti nisu govorili istinu.

Ali recimo da je bilo istina ono što su govorili. Kada govorimo istinu, a nije u ljubavi, ta istina nije prihvatljiva i uzalud je govoriti išta.

Pavao je ovo rekao:

“Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.” (Korinćanima 13:1)

Vidite koliko je važno ne biti kao Jobovi prijatelji, nego biti pravi prijatelj, koji živi mudro; koji zna da samo Bog vidi početak i kraj situacije; koji zna pravi trenutak za govoriti istinu; i koji zna govoriti istinu u ljubavi!

U drugom mjesecu 2013., Bog mi je govorio da 14 dana proučavam 1 Korinćanima 13. Prva misao bila je da je to previše obično. Ali stalno mi je dolazilo da proučavam 1 Korinćanima 13, i više nisam mogla to izbjegavati.

Otvorila sam Bibliju i prvi dan vidjela nešto potpuno novo! Pisala sam članak o onome što sam vidjela, i svaki dan – svih 14 dana – pisala sam članke.

Svih 14 dana bila sam duboko poticana, a na kraju sam bila skroz promijenjena. I nikada više neću biti ista. Skupila sam sve članke u knjigu koja se zove “14 dana Agape ljubavi”.

Odlučila sam ove godine raditi proučavanje te knjige, koja je i prevedena na hrvatski jezik.

Ovo proučavanje neće se održavati u grupama Dobro Jutro Djevojke, nego sam otvorila jednu posebnu grupu gdje se možete uključiti.