Radila sam u vrtiću prije nekih 15 godina.
Ne mogu reći da sam voljela svoj posao iako sam stvarno voljela djecu koja su bila kod mene. Njih sam jako voljela.
Ali ono što mi je smetalo na poslu je da sam stalno dobivala miješane poruke od šefice. Rekla bi nam da nešto radimo, ali kad bismo to radili, naljutila bi se. Kao da je rekla jedno, a htjela drugo.
Teško je s takvim osobama jer nikad ne znaš kako im udovoljiti.
Bog nije takav.
Jasno nam je u Riječi rekao kako Mu točno udovoljiti. Ako ispunite zakon, bit ćete blagoslovljeni. Ako kršite zakon, doživjet ćete prokletstvo.
Vrlo jasno.
Vidimo u 27. poglavlju nešto vrlo zanimljivo.
Bog je rekao da kada dođu u zemlju koju im daje, uzmu kamenje i naprave žrtvenik. Ali da ne smiju uopće uljepšavati taj žrtvenik. Piše: “I sagradi ondje žrtvenik Gospodu, Bogu svojemu, žrtvenik od kamenova na koje nisi spuštao željeza. Žrtvenik Gospodu, Bogu svojemu, sagradi od cijelih kamenova pa prinesi na njemu paljenice Gospodu, Bogu svojemu.”
Zašto bi to odredio?
Zato što bi ti ljudi inače počeli davati više važnosti žrtveniku nego Bogu. Žrtvenik nije važan, on je samo sredstvo koje koristimo da donesemo žrtvu Bogu!
Kao slavljenje.
Glazba, instrumenti, ckrveni prostor, stolice na kojima sjedimo… te su stvari samo sredstvo koje koristimo da donesemo radosnu žrtvu Bogu – ne smijemo tome davati više važnosti od samog Boga kojeg slavimo.
Jer ono što bi se tada dogodilo jest to da bi u našem srcu ta sredstva postala naš bog.
I rekla bih da je mnogima glazba njihov bog. Mnogima je u crkvi ono što smatraju slavljenjem bog jer su toliko usredotočeni na instrumente, određeni stil glazbe, aranžmane pjesama, lampice u boji, opremu za glazbu itd., da su zaboravili kome trebaju pjevati!
Bog je predvidio kako naše srce lako skreće s puta. Pogotovo kreativcima. Počinjemo nešto kreirati Bogu, a na kraju više slavimo tu kreaciju nego Boga.
Ne znači da je kreativnost loša, nego ne smijemo slijediti srce više nego Božju riječ!
Ali Bog im je dalje rekao ovo: “I napiši na tim kamenovima sve riječi ovoga zakona jasno i čitko.”
Bog je htio ne samo da jasno čuju zakon, nego da mogu dalje čitati zakon, da ne zaborave ono što su čuli. Ali morali su pisati taj zakon jasno da svatko može čitati što piše.
Bog zaista želi da znamo što hoće od nas!
Ali naša grešna narav je takva da nam je to nekako previše jednostavno. Želimo igrati igre s tim i govorimo: “Znam što je Bog rekao, ali ako ovo učinim samo jedanput, neće toliko smetati.”
Ili; “Znam što piše u Bibliji, ali imam mir u srcu. Valjda ne bih osjećala mir da je to toliko strašno.”
Ali ipak je strašno jer Bog je rekao ovo:
“… da među vama ne bi bilo ni čovjeka ni žene, ni roda ni plemena, kojemu bi se srce danas odvratilo od Gospoda, Boga našega, da ide služiti bogovima onih naroda; da ne bi među vama bilo korijena koji rađa otrovom i pelinom, te se dogodi, kad čuje riječi ove kletve, da blagoslovi sebe u srcu svojemu govoreći: ‘Imat ću mir, premda hodim u okorjelosti srca svojega’, pojačavajući žednomu žeđ.” (Pnz 29:18-19)
U 28. poglavlju Bog je jasno govorio što je blagoslov poslušnosti. Čak je rekao ovako: “I svi ovi blagoslovi doći će na te i stići će te budeš li slušao glasa Gospoda, Boga svojega.”
Na hebrejskom piše ovako: “I svi ovi blagoslovi napadat će te i stići će te…”
Ne znam za vas, ali htjela bih da me Božji blagoslov napada!
Međutim, piše tu istu stvar za prokletstvo.
Draga moja sestro, živimo u vremenu kada puno toga više nije jasno kao prije. Ljudi oko nas zovu zlo dobrim i dobro zlim. Granice su nejasne i mnogi su kršćani zbunjeni.
Ali, Bog je dao zakon.
U Bibliji piše jasno i čitko.
Kada čitamo Božju riječ, vidimo da je zlo zlo i dobro je dobro, i tu se nećemo zbuniti. Samo trebamo ispuniti Božji zakon i bit ćemo blagoslovljeni.
Zato…
Nemoj slušati glasove oko sebe. Slušaj samo Božji glas.
Nemoj slijediti srce, slijedi Božju riječ.
I bit ćete blagoslovljeni!
