” Prije svoga stradanja zastranio sam, ali sada držim riječ Tvoju.” Psalam 119,67″
Dobro je što postradah: da se mogu naučiti Tvojim propisima. Zakon usta Tvojih bolji mi je negoli tisuće zlatnika i srebrnjaka.” Psalam 119, 71-72
Odrasla sam u pastorovoj obitelji.
Dobro ili loše, puno se očekuje od pastorove djece. S jedne strane je razumljivo jer očekuje se da će pastor odgajati djecu prema biblijskim principima. S druge strane, ponekad ljudi zaborave da su pastorova djeca ista kao i druga…i trebaju prostora za usvojiti dobro ponašanje i karakter.
Naša obitelj nije bila kao ostale.
Nismo imali televizor. Moji su roditelji vjerovali da bez TV-a možemo imati veću maštu i kreativnost. Ali bilo je još puno razlika…
i gledajući unazad, vidim kako su me te razlike formirale u osobu koja sam danas.
Kada sam imala 23 godine, odselila sam od roditelja. Živeći sama, sjetila sam se svih tih razlika i kako bi bilo živjeti kao “normalna osoba” (što god to značilo).
I malo po malo, izbacila sam pravila uz koja sam odrastala.
I malo po malo, postala sam “normalna”.
S 25 godina, preselila sam se u Texas gdje sam upisala biblijsku školu. Iako sam morala upisati teološki program koji traje dvije godine, razlog zašto sam izabrala tu školu bio je dodatni glazbeni program koji su nudili.
Daleko od doma i okružena mladima iz “normalnih obitelji”, počela sam sve više i više odbacivati svoj odgaj.
Sjećam se kao jučer jednog predavanja, gdje je profesor govorio što znači biti voditelj u crkvi. Govorio je kako duhovni voditelji moraju živjeti po višim standardima.
To me je jako ljutilo!
Srela sam ga poslije i rekla mu: “Cijeli život živim po višim standardima! Dosta mi je toga! Želim biti ‘normalna’!”
Njegov odgovor još me više naljutio: “Ovisi o tvojoj definiciji normalnog“.
Nedugo nakon toga, potpuno sam poludjela.
Tu sam u biblijskoj školi. Učim teologiju. I ne mogu biti dalje od Boga.
Prestala sam čitati Bibliju. Prestala sam se moliti. Slavljenje mi je išlo na živce. Družila sam se s buntovnicima. Kršila sam pravila prema kojima bih trebala biti izbačena iz škole. Čak sam počela i psovati.
Kada se sjetim tih dana, kao da gledam drugu osobu. Ne mogu vjerovati da sam to bila ja.
Profesor mi je rekao: “Ovisi o tvojoj definiciji normalnog“, i izgleda je ovo bila moja definicija toga, jer sam se sve više i više bunila.
Postoji izreka koja kaže:
“Grijeh te vodi dalje nego što želiš ići.
Košta više nego što možeš platiti.
A zadrži te duže nego što želiš ostati.”
Košta više nego što možeš platiti.
A zadrži te duže nego što želiš ostati.”
U mom slučaju, to je bila itekako istina.
Došla sam do stanja kada sam znala da sam stvarno pogriješila. Ne samo da sam pogriješila, nego sam sagriješila. Učinila sam stvari koje nisam nikada mislila da ću učiniti.
Htjela sam se pokajati, ali sam dobro znala da bih sutradan išla učiniti te iste stvari, pa nisam vidjela razlog zašto bi pokajanje imalo smisla za mene.
U Hebrejima piše: “… da tko ne postane bludnik ili svjetovnjak kao Ezav, koji za jedan obrok proda svoje prvorodstvo. Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, bio odbačen jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama zatražio.”
Prodala sam svoj odnos s Bogom za jedan “obrok” tzv. normalnog života, a poslije nisam mogla naći mjesta pokajanju, premda sam ga sa suzama tražila.
Ali hvala Bogu za milost!
Došao je taj dan kada sam gledala sebe i svoje stanje… i bilo mi je odvratno.
Legla sam na pod i plakala… plakala sam, i plakala. Pokajala sam se za sve… i od toga dana do danas više nisam ista.
“Prije svoga stradanja zastranio sam, ali sada držim riječ Tvoju.” Psalam 119,67
“Dobro je što postradah: da se mogu naučiti Tvojim propisima. Zakon usta Tvojih bolji mi je negoli tisuće zlatnika i srebrnjaka.” Psalam 119, 71-72
Dobro je što sam postradala jer sam se naučila Božjim propisima. Naučila sam zašto ne mogu živjeti “normalno”. Bog me nije pozvao da budem normalna nego da budem Njegova kći.
Sestro, Bog te nije pozvao da budeš normalna. Živjeti prema Božjim propisima nije normalan život. “Jer moje misli nisu vaše misli i vaši puti nisu moji puti”, riječ je Gospodnja.” (Izaija 55,8)
Ti si kraljeva kći!
I to je daleko bolje od normalnog života!
