Dok je sjedio u svojoj zatvorskoj ćeliji, morao je promišljati o nevjerovatnoj službi koju je nekad imao. Bog ga je pozvao, još dok je bio u majčinoj utrobi, da propovijeda pokajanje grijeha, da pripremi put Gospodnji. Ništa nije bilo uobičajeno s njim. Imao je jasnu i sigurnu sudbinu, i još kao mlad čovjek odlučio ju je ispuniti.
Gomile ljudi su se okupljale kraj rijeke gdje je propovijedao snažnu poruku pokajanja. Jedan po jedan, ljudi bi se pokajali i krstili se. Propovijedao je dan za dan, krstio, pa čak i kritizirao one koji su mislili da se nemaju za što pokajati.
Stajao je sigurno i postio protiv grijeha, i to je ono što je političke vođe mučilo sve dok ga nisu uhapsili i bacilli u zatvor.
I tamo je sjedio u hladnoj, vlažnoj ćeliji u društvu štakora i buba svake vrste, na podu, u prljavštini s crvima i ušima, stvari o kojima nitko ne želi pričati.
Kako je vrijeme prolazilo, sumnje su počele zagađivati njegove misli. Možda je bio samo još jedan u dugom nizu radikalnih koji je pobudio i pokrenuo mase, koji danas je tu, a sutra zaboravljen. Naravno, kada je nestao sa scene, pojavit će se drugi na njegovom mjestu. Tko je on da misli da je Božji prorok? Tko je on da misli da je njega Bog pozvao da pripremi put za Mesiju? Baš onog Mesiju za kojeg su se njegovi preci nadali da će ga vidjeti u svom životu. Onaj Mesija o kojem je i kralj David govorio.
Kako je prepontentan i misli da je njemu dana takva čast.
A ipak, tu je njegov rođak Isus.
Isus.
Je li on stvarno Mesija?
Bio je tako siguran u to. U stvari, nikad nije bio sigurniji u nešto… u bilo kojem trenutku.
Krstio se. I Duh Sveti kao golubica.
Ali, je li to samo bio plod mašte?
O, da je opet biti tako siguran! Da to što se dogodilo nije samo opet radikalna predstava, rječita, a bez sadržaja.
I u to vrijeme slabosti, očaja i sumnje, Ivan Krstitelj poslao je svoje učenike Isusu da ga pitaju je li On stvarno Mesija, Krist, utjelovljeni Bog.
I baš kad pomisliš da će Isus možda kritizirati Ivana za njegove sumnje (ipak, Ivan je Njegov rođak, Ivan je prvi objavio da je Isus Mesija) Isus odgovara, ali ne onako kako bi netko očekivao.
Isus se obraća Ivanovim učenicima i samo im kaže da prenesu Ivanu što su vidjeli: čudesa i oslobođenja. Nema kritiziranja, nema osuđivanja.
Tada se Isus okreće gomili i počinje govoriti o Ivanu: o snazi njegovog karaktera i proročkog poziva da pripremi put za Mesiju. Isus ide tako daleko i govori kako se nikada nije rodio tako veliki prorok.
Nema većeg proroka. Veći od Izaije i Jeremije, Ilije i Elizeja i Samuela.
Dok sam čitala ovaj odlomak i promišljala o ovim riječima, počela sam uočavati Božju ljubav i milost u potpuno novoj dimenziji.
U cijeloj povijesti nema kršćanina koji nije doživio periode kada mu je vjera bila slaba.
Ako ima nešto što nam ova priča potvrđuje, to je da je Božja milost i ljubav toliko velika, više nego što mi to možemo ikada zamisliti. Poznajem, znam jako dobro, da je Bog pravedan i svet. On je pravedan i svet. Ali, također, On je milostiv i pun ljubavi. Njegova milost i ljubav su u savršenoj ravnoteži s Njegovom pravednošću i svetošću na način koji je nama teško razumjeti. U stvari, ne možemo to spoznati umom. Moramo to doživjeti.
Možda se osjećaš odvojena od Boga.
Možda više ne goriš za Njim i Njegovom rječju.
Možda prolaziš kroz period velike boli.
Možda je sve ono što si ikada mislila i znala upravo sada na kušnji.
Nemoj se bojati, dođi Isusu sa svojim sumnjama i pitanjima. On te neće odbaciti. On te neće ukoriti, ni kritizirati niti odbaciti. On će ti pokazati svoju silu i moć u svoj svojoj ljubavi.
Kao što je kasnije Ivan imao snagu koja mu je bila potrebna da čvrsto stoji i suoči se s najvećom kušnjom ikad, mučeništvom, i dao svoj život za Krista, tako ćeš i ti vidjeti dok prolaziš na drugu stranu svoje patnje, da imaš veću snagu nego ikada prije.
U tim periodima naše ogromne slabosti, On postaje naša snaga!
