Nekoliko stvari slama moje srce kada vidim kako se crkve svađaju i prepiru unutar sebe i sudjeluju u skobu s drugim zajednicama.
Igra glasi: Sve što ti možeš, ja mogu bolje.
Razilaze se teološki.
Jedni drugima pridaju pogrdne epitete.
Ogovaraju.
Kleveću.
A toliko toga se svodi na percepciju.
Čujemo priču iz druge ruke od nekoga tko je pohađao određenu zajednicu, ali je iz nekog razloga otišao i sada taj gorak okus prenosi drugima. Nažalost, malo ih uzima vrijeme da provjere činjenice. A pretpostavljaju da znaju cijelu situaciju.
Saznali smo da je crkva na drugoj strani grada domaćin ili sudjeluje u određenom projektu te započinjemo formirati mišljenja o tome kako to rade, koji su njihovi motivi i kako će sve na kraju ispasti. Pretpostavljamo da znamo apsolutno sve činjenice.
Brat ili sestra daju određeni komentar ili izjavu da se iz nekog razloga s nama ne slažu i počinjemo oblikovati mišljenje o toj osobi bez da se zaustavimo i prvo uzmemo u obzir da su se možda pogrešno izrazili ili nismo razumjeli ono što su pokušali reći – pretpostavljamo da u potpunosti znamo što misle i koje su namjere njihovih srca.
No Pavao upozorava da je život poput nejasnog zrcala. Gledamo u njega i sve što vidimo jest mutan, iskrivljen i nejasan odraz. Jednog dana ćemo doći u nebo i potpuno znati ono što sada znamo samo djelomično. To je nada koju imamo! Možda ne znamo cijelu priču – ali Bog zna i jednog će nam dana sve razjasniti. Do tada, budimo veliki djelitelji Božje ljubavi i milosti Njegovom Tijelu u svakoj situaciji.
Budimo prvi koji ćemo biti milostivi.
Ljubimo žarko i bezuvjetno.
Ako već moramo griješiti, onda griješimo u uvjerenju da su drugi najbolji. Stoga, prije nego što donosite sud, pribavite činjenice iz originalnog izvora, a zatim ih odvedite Onome koji sve vidi kristalno jasno!
