psalmi

Reakcija kršćana na krizu

Bilo je jako zanimljivo promatrati zadnjih nekoliko mjeseci kako su ljudi reagirali na krizu s kojom smo s suočavali u svijetu.

  • Kako su ljudi reagirali kada se COVID počeo naglo širiti cijelim svijetom.
  • Kako su ljudi reagirali na zatvaranje i kako su reagirali 30 dana kasnije kada su se njihove zemlje trebale opet otvarati.
  • Kako su ljudi reagirali na svoje vođe dok su mjere popuštale.
  • I na kraju, kako su reagirali na ekonomska predviđanja koja su uslijedila nakon zatvaranja.

Reakcija kršćana trebala bi biti potpuno drugačija od reakcije ljudi u svijetu.

Lako je upasti u to da u svemu vidmo zavjeru, ali ovo je ono što nas Izaija poziva da radimo:

“Ne nazivajte urotom sve ono što ovaj puk urotom naziva; i ne bojte se čega se on boji i ne strahujte. Gospoda Nad Vojskama — njega posvećujte, i on neka bude bojazan vaša, i on neka bude vaš strah..” Izaija 8,12-13

Kršćani su ljudi vjere i naša vjera trebala bi pokazivati naša djela, posebno u vrijeme krize.

Iako mi ne možemo vidjeti put do rješenja bolje od drugih, možemo vjerovati da je Bog još u kontroli.

Pisac Poslanice Hebrejima govori o tome.

A vjera je osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo..” Hebrejima 11,1

Ne moramo znati kako će sve završiti da bismo imali vjeru. Sve što trebamo je naučiti, upoznati Božju prirodu da bi znali da niti jedan trenutak nije izvan Božje potpune kontrole.

I ne samo da je Bog u kontroli, On već ima plan kako će se On proslaviti i plan za našu dobrobit.

Psalam 131 je kratak Psalam koji govori baš o ovakvoj vrsti vjere.

Vjeri koja je pouzdana i sigurna usred krize; vjeri koja je sigurna čak kad ne možemo utjecati na kraj situacije.

“Gospode, ne oholi se srce moje i ne uznose se moje oči.”

Kada pogledamo hebrejske riječi za srce. oholost, oči,, uznositost, onda ovaj stih govori ovo:

“Gospode, u samoj srži mog razumijevanja i tko sam ja (moja osobnost, moje emocije, moje sklonosti) ja nisam ni ponosan ni ohol.

Ne uzdižem samog sebe, ne pravim se važan u svojim očima. Ne mislim o sebi da sam bolji od onog kakav jesam.”

U doba krize moramo donijeti odluku hoćemo li slušati glasove koji nam kažu da znaju odgovore, slušati one koji su uvijek u suprotnosti i zazivaju “teorije zavjere” ili ćemo ostati mirni, pouzdavajući se u Boga.

Pouzdati se u Boga ne znači biti neaktivan usred krize, već znači ne dozvoliti svoj pozornosti i drami oko krize da nas obuzme.

Bog nas može upotrijebiti kao sredstvo promjene ili glas u vrijeme krize. Dakle, vjera je djelotvorna, nije neaktivna.

“Ne idem za velikim ni za onim što je previsoko za me.”

Za ovaj dio Psalma 131 možemo reći:

Ne zabrinjavam se stvarima koje su preotmjene ili preizvrsne za mene da bih razumjela način života.

Drugim riječima, ne smatram da sam toliko pametna i prosvijetljena da mogu razumjeti ono što samo Bog može razumjeti.

Draga sestro, u ovome se nalazi sloboda!

Toliko je slobode kada shvatimo naše mjesto u Božjem univerzumu. On je Bog, sveprisutan, sveznajući; a mi nismo.

Dao nam je sposobnost da mnogo toga razumijemo, ali uvijek će biti toga što je iznad naših mogućnosti da shvatimo.

I tako je to zamišljeno da bude; i pokušati razumjeti svu kompleksnost Božju i djela Božjih ruku može nas odvesti u oholost i drskost… i na kraju nas odvući od Boga.

Samo zato jer smo iskoračili iz naše Bogom dane uloge u Božjem stvaranju.

Usudili smo se pretpostaviti da smo više od onog za što nas je Bog stvorio.

Ali, kada ponizno prihvatimo tko smo u Kristu: voljene, prihvaćene, otkupljene, obnovljene i dragocjene… ipak, stvorene da hodamo i živimo po vjeri, ne po onome što vidimo, slobodne smo!

Slobodne smo da prihvatimo Božju Riječ onakvom kakva je, bez obzira slaže li se znanost s tim ili ne.

“Smirio sam i utišao dušu svoju: kao što dijete podojeno počiva na majci svojoj, kao dijete podojeno duša je moja u meni.”

(Da bismo bolje razumjeli ovaj stih, zbog različitih prijevoda govori se o djetetu koje je zadovoljeno, koje je odbijeno od sise. Prijevodi se razlikuju. op.p.)

Hebrejska riječ za “utišao” na ovom mjestu jako je zanimljiva. Jedno od njenih značenja je “uskladiti” ili “uravnotežiti”.

Ovaj stih nam govori: “Uskladio sam se i umirio svoju dušu kao dijete koje je sazrelo (više ne siše).”

Ono što je važno za nas u ovom stihu je da mi moramo u ovome djelovati odlučno.

Ovo nije nešto gdje se mi oslanjamo da Bog to učini za nas, već je ovo naša odluka da svoju dušu – svoje misli, svoju volju i svoje osjećaje – podložimo Duhu Svetom.

Mi zarobljavamo svaku misao.

Mi natjeramo svoje osjećaje da se preusmjere u skladu s Božjom Rječi. Da, ti to možeš učiniti. Tvoji osjećaji nisu instinktivni, oni se mogu poučiti.

Osjećaji i emocije nisu nezavisni od tvoje volje i ti si možeš pomoći kako se osjećaš. To počinje s obnovom uma, načina razmišljanja (Rimljanima12,2).

Dok obnavljaš svoj način razmišljanja, tvoji osjećaji i emoocije dolaze u podložnost Božjoj Riječi.

To je znak zrelog vjernika.

Zreo vjernik zna svoje mjesto u Božjem poretku i ponizno prihvaća to mjesto vjerom i poniznošću.

Kada se suoči sa stvarima iznad njegovog razumijevanja, on se ne potresa.

On zna kako umiriti svoje srce i duh kao što zrelo dijete zna kontrlirati svoje ponašanje.

Draga sestro, živimo u jako nesigurnim vremenima.

Nedavni događaji u našem svijetu dokazali su da nesigurnost proizvodi strah, tjeskobu i depresiju koja ponekad dovodi do zlouporabe opijata raznih vrsta ili čak i do samoubojstva.

Kako ćemo odgovoriti kada ne možemo kontrolirati događaje?

Kako ćemo odgovoriti kada teška ekonomska predviđanja prijete našem životu i budućnosti?

Neka naš odgovor bude riječima Psalma 131:

  • Da nam Bog da i utišamo svoju dušu
  • Da nam Bog da i prihvatimo s poniznošću da je On u kontroli svega
  • Da nam Bog da i svoje misli, osjećaje i volju podložimo Duhu Svetom
  • Da nam Bog da i dopustimo mu da nas vodi u zrelost “djeteta koje više ne siše”, djeteta koje je zadovoljno u svom Gospodu

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: