Kušnja s kojom se suočavamo u krizi je da počnemo hraniti negativne emocije.
Zalijepimo se za vijesti i dozvolimo svojim emocijama da bućkaju van kontrole.
Ali, pisac Psalma 91 podsjeća nas da ako se umjesto hranjenja negativnih emocija, izvučemo u skrovište Svevišnjega, tu ćemo naći zaštitu.
Onaj što prebiva u skrovištu Svevišnjega počivat će u sjeni Svemogućega. Psalam 91,1
Što je skrovište Svevišnjeg?
To je naša tajna soba. Naša ratna soba.
Ali, to je toliko više od toga!
Toliko smo se navikli da imamo sve organizirano u svojim životima da smo naučili imati mjesto gdje ćemo sve podijeliti, pospremiti, svrstati.
Imamo djelove dana za obroke, za posao, učenje, odmor, ljenčarenje i… da… za pobožnost.
U stvari kada mislimo na ‘pobožnost’ ili ‘mirno vrijeme’ mislimo na dio vremena kada ćemo sjesti, čitati svoju Bibliju, moliti i možda, čak, napraviti malo biblijsko proučavanje, ako nađemo vremena.
To je postala prava borba za mlade mame… čak i mame starije djece koja često trebaju pomoć oko zadaća ili im treba vozač koji će ih voziti i vraćati sa treninga, privatnih lekcija i raznih van nastavnih aktivnosti.
Krivnja, jer više nemaju termin u rasporedu za svoje mirno vrijeme pobožnosti, leži im nad glavama.
Pale su kao krćanke.
Problem nije nedostatak vremena, problem je kriva ideja što je pobožnost.
David piše u Psalmu 1, i na mnogim drugim mjestima u Psalmima, da on meditira/promišlja o Božjoj Riječi, Njegovom Zakonu, danju i noću.
David nije imao ‘mirno vrijeme’. David je imao odnos.
On je imao ‘skrovište’ koje najčešće kroz njegov život nije bilo mjesto, već stav srca.
Naše ‘skrovište’ je poznavanje, mjesto u našem srcu koje je na kraju svega tako mirno da nas može izvući iz strahova i drame koja se događa oko nas. To je mjesto s Kristom bez obzira gdje se nalazimo i što se događa oko nas.
Naše skrovište nije ugroženo dramom koja se događa oko nas. Ne!
To je mjesto gdje ćemo pronaći mudrost da utišamo svu dramu.
Naše skrovište nije pod utjecajem naših emocija.
To je mjesto gdje mi naše misli i emocije zarobljujemo na poslušnost Isusu Kristu.
Kako izgrađujemo svoje skrovište?
Izgrađujemo svoje skrovište kada svakodnevno obnavljamo svoj um, usmjeravamo svoje emocije i treniramo svoju volju da se naša duša podloži Božjoj Riječi.
To znači da moramo naučiti izbrisati svoje termine u rasporedu s Bogom i dati cijeli svoj dan Njemu.
Naučiti meditirati/promišljati Božju Riječ cijeli dan i razgovarati s Njim cijeli dan tako izgrađujemo svoje skrovište, utočište, gdje možemo doći kada su vremena burna.
Mi gradimo utočište bogato mudrošću koju trebamo dati svijetu u beznađu.
Mi izgrađujemo skrovište gdje se možemo ojačati i ohrabriti dok je ostatak svijeta obuhvaćen dramom i histerijom.
Da, još uvijek možemo imati svoje jutarnje mirno vrijeme; ali moramo istrenirati sebe da to što nam je Bog rekao u tom vremenu nosimo sa sobom i ulijevamo i napajamo se tokom cijelog dana.
Bog nije zadovoljan s našim rasporedima.
On želi izgraditi skrovište, utočište, u našem srcu gdje se ti i On srećete svaki dan, cijeli dan.
