Psalam 91

Što je skrovište Svevišnjeg?

Što radiš kada se bojiš?

Ljudi cijelog svijeta trenutno kao zalijepljeni prate vijesti; prate kako broj zaraženih corona virusom raste.

Prate i kako broj žrtava ovog virusa raste.

U toku vikenda, Zagreb, grad u kojem živim, zahvatilo je nekoliko zemljotresa i još više puta se treslo kao posljedica smirivanja tla.

Ovi zemljotresi su prouzročili značajne štete i mnogi su ljudi evakuirani iz svojih domova, stanova, zgrada i bolnica.

Kaos je svuda oko nas, po cijelom svijetu.

Samo prije mjesec dana život za mnoge od nas, bio je normalan.

Ustati, otići na posao, napraviti ručak, pomoći djeci oko zadaća, otići u krevet i ustati opet sutra i započeti sve iznova.

Iako mnogi krive medije za dodavanje histerije oko pandemije, za mnoge je zabrinutost stvarna.

Imamo članove obitelji i prijatelje koji su pod velikim rizikom i opasnošću ako se zaraze corona virusom.

Ima i onih koji su jako zabrinuti zbog ekonomskog pada jer su gradovi i zemlje u karanteni.

Iako su ovo stvarni razlozi, ne smijemo dozvoliti svojim srcima da ih strah zaledi.

Psalam 91 nas podsjeća što trebamo raditi kada se bojimo.

Odjednom, samo prije nekoliko dana, naši su se životi dramatično promijenili.

Što je skrovište Svevišnjeg?

Onaj što prebiva u skrovištu Svevišnjega počivat će u sjeni Svemogućega.  Psalam 91,1

Kušnja s kojom se suočavamo u krizi je da počnemo hraniti negativne emocije.

Zalijepimo se za vijesti i dozvolimo svojim emocijama da bućkaju van kontrole.

Ali, pisac Psalma 91 podsjeća nas da ako se umjesto hranjenja negativnih emocija, izvučemo u skrovište Svevišnjega, tu ćemo naći zaštitu.

Što je skrovište Svevišnjeg?

To je naša tajna soba. Naša ratna soba.

Ali, to je toliko više od toga!

Toliko smo se navikli da imamo sve organizirano u svojim životima da smo naučili imati mjesto gdje ćemo sve podijeliti, pospremiti, svrstati.

Imamo djelove dana za obroke, za posao, učenje, odmor, ljenčarenje i… da… za pobožnost.

U stvari kada mislimo na ‘pobožnost’ ili ‘mirno vrijeme’ mislimo na dio vremena kada ćemo sjesti, čitati svoju Bibliju, moliti i možda, čak, napraviti malo biblijsko proučavanje, ako nađemo vremena.

To je postala prava borba za mlade mame… čak i mame starije djece koja često trebaju pomoć oko zadaća ili im treba vozač koji će ih voziti i vraćati sa treninga, privatnih lekcija i raznih van nastavnih aktivnosti.

Krivnja, jer više nemaju termin u rasporedu za svoje mirno vrijeme pobožnosti, leži im nad glavama.

Pale su kao krćanke.

Problem nije nedostatak vremena, problem je kriva ideja što je pobožnost.

David piše u Psalmu 1, i na mnogim drugim mjestima u Psalmima, da on meditira/promišlja o Božjoj Riječi, Njegovom Zakonu, danju i noću.

David nije imao ‘mirno vrijeme’. David je imao odnos.

On je imao ‘skrovište’ koje najčešće kroz njegov život nije bilo mjesto, već stav srca.

Naše ‘skrovište’ je poznavanje, mjesto u našem srcu koje je na kraju svega tako mirno da nas može izvući iz strahova i drame koja se događa oko nas. To je mjesto s Kristom bez obzira gdje se nalazimo i što se događa oko nas.

Naše skrovište nije ugroženo dramom koja se događa oko nas. Ne!

To je mjesto gdje ćemo pronaći mudrost da utišamo svu dramu.

Naše skrovište nije pod utjecajem naših emocija.

To je mjesto gdje mi naše misli i emocije zarobljujemo na poslušnost Isusu Kristu.

Kako izgrađujemo svoje skrovište?

Izgrađujemo svoje skrovište kada svakodnevno obnavljamo svoj um, usmjeravamo svoje emocije i treniramo svoju volju da se naša duša podloži Božjoj Riječi.

To znači da moramo naučiti izbrisati svoje termine u rasporedu s Bogom i dati cijeli svoj dan Njemu.

Naučiti meditirati/promišljati Božju Riječ cijeli dan i razgovarati s Njim cijeli dan tako izgrađujemo svoje skrovište, utočište, gdje možemo doći kada su vremena burna.

Mi gradimo utočište bogato mudrošću koju trebamo dati svijetu u beznađu.

Mi izgrađujemo skrovište gdje se možemo ojačati i ohrabriti dok je ostatak svijeta obuhvaćen dramom i histerijom.

Da, još uvijek možemo imati svoje jutarnje mirno vrijeme; ali moramo istrenirati sebe da to što nam je Bog rekao u tom vremenu nosimo sa sobom i ulijevamo i napajamo se tokom cijelog dana.

Bog nije zadovoljan s našim rasporedima.

On želi izgraditi skrovište, utočište, u našem srcu gdje se ti i On srećete svaki dan, cijeli dan.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: