Sinovi Danovi još nisu primili svoju baštinu. Ne znamo zašto, ali znamo da im je Bog obećao baštinu. Možemo zaključiti da Mu nisu bili poslušni, nisu vjerovali Bogu da bi ih zaštitio… Uglavnom, nešto ih sprječavalo da se idu boriti protiv Laiša.
Slali su 5 ljudi da istraže zemlju i našli su Mikinu kuću i njegovog svećenika i rekli mu: »Molimo te, upitaj Boga da znamo hoće li naš put, kojim smo mi krenuli biti uspješan.«
Tražili su da lažni svećenik, koji je svećenik samo zbog toga jer mu je Mika obećao smještaj, hranu i novac, upita Boga da li će biti uspješni protiv Laiša… Ali, Bog im je već rekao nekoliko puta da će biti.
Svećenik im je rekao ono što su htjeli čuti i išli su dalje.
Cijelo pleme se skupilo i ponovo su došli do Mikine kuće i petorica su im rekli za njegovo svetište i idole. Ukrali su sve, uključujući svećenika i išli protiv protiv Laiša.
Pobijedili su. Ne zato jer im je svećenik rekao da će pobijediti već zato jer im je Bog davno prije obećao pobjedu. I kako su Mu zahvalili? Postavili su idole u novoj zemlji.
“Tako oni sebi postaviše Mikin rezani lik što ga on bijaše načinio. Stajao im je ondje za sve vrijeme dok je Dom Božji bio u Šilu.”
Drage moje sestre, kada tražimo nešto od Boga,
moramo se sjetiti ovih dviju stvari:
1. Nemojmo gledati čovjeka. Ova petorica su gledali svećenika umjesto Boga. Tražili su od njega riječ od Boga, riječ koju im je Bog već dao. Naš odnos s Bogom je direktni odnos. On može NAMA govoriti, ne mora govoriti kroz treću osobu!!
2. Nemoj dopustiti da neki “znak” zavede tvoje srce. Kada je naša vjera slaba, često tražimo “znak” da li je nešto od Boga ili ne. Znakovi neće ojačati tvoje srce nego će ga zavesti.
Nemojmo gledati zemaljske stvari, nego tražimo Boga i Božje lice. Ako je naša vjera slaba, ojačat ćemo je moleći i čitajući Božju riječ.
Sinovi Danovi su na kraju bili toliko zavedeni svojim “znakom”, u obliku idola, da su njega slavili umjesto Boga.
