U svom kratkom životu, ne znam jesam li vidjela ikada da se toliko uzdiže zadovoljstvo kao danas. Vidimo to u svakom području naših života.
Mladenke koje postaju tako napasne samo da bi po svaku cijenu imale vjenčanje svojih snova.
Parovi koji kupuju kuće iz snova, ispunjene namještajem po najnovijoj modi i uređajima o kojima prethodne generacije se nisu usudile ni sanjati.
Influenceri po društvenim medijima koji putuju od jednog luksuznog odredišta do drugog.
Ne tako suptilne poruke koje kažu: slijedi svoje srce, učini samo ono što je dobro za tebe i udobnost (hygge) koja samo hrani hedonizam ove kulture, način života koji traži vlastito zadovoljstvo, ispunjenje svojih ambicija i želja.
Ono što me jako brine je kada vidim Božju djecu koja upadaju u zamku hedonizma.
Sigurno, Bog nije protiv toga da uživamo. On želi da uživamo u ovom životu, ali On želi biti centar, izvor, tog zadovoljstva.
Ova poruka je potpuno suprotna ljudskom razmišljanju.
U stvari, kada se suočimo s idejom da je Bog središte našeg uživanja; ne lijepa kuća, dobar auto, lijepo provedeni praznici, dobra hrana i velika karijera koja nam proviđa dobru plaću; osjetimo se pomalo neugodno.
Razapeti smo između onog što svijet kaže: “Nemoj stati. Bori se za najbolje. Samo jednom živiš, zato živi život u punini. Onaj tko ima najviše igračaka pobjednik je”…
i što nam Bog kaže: “»Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje tati potkapaju i kradu. Već zgrćite sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje tati ne potkapaju niti kradu. Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce.«” Matej 6,19-21
Kako živjeti mudro u hedonističkom svijetu
Ironično je ono što vidimo u ovom, današnjem hedonističkom načinu života da što više svijet ispunja sebe svim zadovoljstvima i ugađanjima sebi, to je više nezadovoljstva i nesretnosti.
Ilegalne droge i ovisnosti o opijatima i alkoholu nisu više grijeh u zlogalsnim dijelovima gradova. Oni jednako poprimaju epidemijske proporcije u predgrađima i bogatim zajednicama.
Samoubojstva poprimaju sve veće razmjere.
Kako se naš životni standard povećao, jednako se povećala ljudska nemogućnost da ispuni praznine života.
Mojsije, čovjek čiji je život označen nevjerovatnim ekstremima, daje nam pogled na život koji dijeli na temelju svog osobnog iskustva.
Mojsije se rodio u doba kada je imati djecu bilo jako opasno; jer se u njegovo doba svako muško, hebrejsko dijete pri rođenju trebalo ubiti.
Bog je čudesno spasio njegov život, i vratio ga njegovoj biološkoj majci dok god ga je dojila.
Njegove godine formiranja označene su ropstvom, siromaštvom i mukom zbog hebrejskog porijekla.
Zatim je poslan da živi sa svojom novom obitelji, kod faraonove kćeri koja ga je posvojila i pružila mu svu udobnost, od materijalnog blagostanja do obrazovanja. Mojsije nije u ničemu oskudijevao.
Ipak, nakon nasilnog ispada, kada je ubio Egipčanina koji je napao hebrejskog roba, Mojsije bježi u pustinju i tamo postaje pastir.
Još jednom u životu, Mojsije živi jednostavan život, ostavljajući za sobom ugodnost egipatskog odgoja.
I iz ovog životnog iskustva čitamo njegovu molitvu:
“Danā našega vijeka sedamdeset je godina, a ako je snage, i osamdeset godina; a ponos njihov samo je muka i nevolja; jer brzo prolazi, i mi odlijećemo. Tko poznaje snagu tvojega gnjeva i strah ga je bijesa tvojega? Nauči nas stoga dane naše brojiti, da steknemo mudro srce!” Psalam 90,10-12
“Sedamdeset nam je godina dano! Neki žive i do osamdeset. Ali, i najbolje godine ispunjene su bolima i nevoljama; uskoro će nestati i odletjet ćemo. Tko može razumjeti snagu tvoje ljutnje? Tvoj bijes je zapanjujući kao i strah koji zaslužuješ. Nauči nas da shvatimo kratkoću života, tako da možemo rasti u mudrosti.” Psalam 90.10-12 NLT (jedan od engleskih prijevoda)
Kako čuvamo mudro srce dok živimo u svijetu koji slavi hedonizam, ugodnost i zadovoljstvo?
Sjećamo se da je ovaj život samo uvod u stvarni život.
“Živiš samo jednom” – to je laž. U ovom fizičkom svijetu živimo jednom, ali nakon smrti počinje naš stvarni život; vječni život ili na nebu ili u paklu. Život radosti ili užasa bez kraja.
Kako odlučimo živjeti život u ovom fizičkom svijetu određuje koliko smo dobro razumjeli kratkoću ovog života uspoređenu s neograničenim životom s kojim ćemo se suočiti jednom kad ovaj život završi.
Neki se strmoglave poput uragana u životne aktivnosti, luksuzne ugodnosti i nesmotreni do kraja udare u zid vječnosti i nađu se licem u lice sa Svemogućim Bogom.
Drugi hodaju kroz život odmjerenim, proračunatim koracima, važući svaku odluku za ili protiv uspjeha i napretka u životu. Rade dugo, skupljaju radne dane za ugled, novac, važnost i položaj; samo da bi otkrili da je sav taj naporni rad bio uzalud jer ne znači ništa kada se nađeš licem u lice sa Svemogućim Bogom.
Kao mudra Božja djeca trebali bi živjeti svoje živote misleći na dvije stvari:
1. Kratkoća života
Ovaj je život kratkotrajan kao dah kojeg možemo vidjeti na hladnom zimskom zraku. Trepneš i gotovo je. Nekima prođe brže nego drugima.
Kada zastanemo i pogledamo životnu crtu svijeta iz Božje perspektive vidimo da je 70-80 godina točka koja se jedva vidi na zaslonu. Trebamo se upitati je li sav uspjeh i ugađanje zaista vrijedno toga?
Što to sve znači nakon što odemo?
Što ćemo morati odgovoriti kada se nađemo licem u lice sa Svemogućim Bogom?
2. Što to znači za vječnost?
Kada predamo svoj život Bogu, predali smo mu pravo da živimo život koji nama donosi zadovoljstvo.
Od trenutka kada smo postali Božja djeca, svrha našeg života je da živimo život koji donosi zadovoljstvo Bogu.
Blagoslov koji dolazi iz toga je da nam Bog dozvoljava da doživimo rezultat Njegovog zadovoljstva i slave, dožvljavamo radost i zadovoljstvo kada je On proslavljen kroz nas!
Najmudrije pitanje koje možemo postaviti sebi svakog dana je: “Ima li ovo vrijednost u vječnosti?”
Ako nema vrijednost za vječnost, onda je od malo važnosti.
“Svačije će se djelo očitovati. Dan će ga naime pokazati, jer će se u ognju otkriti. I svačije će djelo, kakvo god bilo, oganj iskušati. Ostane li komu djelo što ga je nadogradio, primit će plaću. Izgori li čije djelo, štetovat će. A on sam spasit će se, ali tako kao kroz oganj.” 1. Korinćanima 3,13-15
Što vrijedi za vječnost, to je ono što izgrađuje i unaprijeđuje Božje kraljevstvo. Sve ostalo će stradati u vatri koja ispituje naša djela.
Živjet ćemo mudro u ovom hedonističkom svijetu kada živimo iz perspective vječnosti.
“Nauči nas stoga dane naše brojiti, da steknemo mudro srce!” Psalam 90,12
