„ Kad vidješe zvijezdu jako se razveseliše.
Po dolasku u kuću vidjeli su dijete s majkom mu Marijom
i poklonili su se i obožavali ga“
Matej 2,10-11
Svake se godine naša obitelj natrpa u auto kako bi se vozili unaokolo i gledali kuće okićene Božićnim svijetlima. Prije nego odemo iz kuće ja dam djeci da obojaju nekoliko slika na kojima je Isus kao beba. Zatim napišem malu poruku na svaku od slika a djeca se potpišu. Dok se vozimo pored kuća tražimo prikaze Betlehema i Jaslica. I vjerujte moramo se doista potruditi naći jaslice jer nisu tako uobičajn prizor! Ali kad uspijemo naći jedne jaslice – oh to uzbuđenje! Djeca plješću i glasno navijaju jer iščekuju trenutak kada će staviti svoju sliku u sandučić za novine s porukicom koja kaže,“Hvala što ste prikazali našu prvu ljubav-Isusa!“
Ali te noći kada je Isus bio rođen, nije bilo glasnog pljeskanja i navijanja. Rođen je u skromnoj štalici. U skromnoj štalici , Bog postade tijelom.
„ I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Vidjeli smo njegovu slavu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca .“ Ivan 1:14
Razmislite o riječi „Tijelo“- moja djeca kažu da ih buba gdje ogrebu tijelo- njihovo tijelo na tom mjestu krvari.
„ Emanuel – Bog sa nama“ Matej 1:23
To je pravo značenje Božića. Nije bitna Božićna šunka, ni kolači, ni Božićna svijetla i ukrasi, ni Djedica i jeleni, ni Barbice i legići! Važan je Isus- njegov dolazak u tijelu – Njegov boravak među nama – to me stvarno oduševljava! I kako je on išao od štalice do križa zbog ljubavi za tebe i mene.
Nije li naš život ponekad borba za radost? Realnost života može biti tako teška da nam radost nije uvijek prirodna reakcija na životne stresove.
John Piper kaže: „ Po našoj naravi uživamo više u Božjim darovima nego u samom Bogu.“
Velika je kušnja pokušati naći radost u samoj proslavi tradicije Božića, a ne u samom Bogu. Ali nemojmo čekati da naša lista stvari koje trebamo obaviti bude ispunjena ili da nađemo savršeni dar za supruga.
Navijte glasno Božićnu muziku cure!!
Bog je sa nama!!!
Nek’ nam je Sretan Božić!
