Ako postoji jedna stvar koju sam naučila u ovoj službi preko interneta, u zadnjih 8 godina, to je, da bez obzira s čim se suočavam iz dana u dan, mjeseca u mjesec, godine u godinu – moram nastaviti naprijed. Toliko mnogo puta sam bila preumorna, preistrošena ili sam se osjećala nedovoljno dobra da nastavim dalje … i tada, nekako – kroz Božju snagu – nastavila bih dalje.
Bilo je razdoblja kad bih promišljala … “možda je, sad, vrijeme da odustanem” ili “sad se utišaj”. Previše duhovnih bitki, previše osobnih pogrešaka i nedostatka vjere oduzelo je ono moje najbolje i počela bih sumnjati u svoj poziv.
Ovaj tjedan čitamo Brojeve, poglavlje 20 i to je tako blisko i drago mom srcu jer govori riječi života u ovu moju iscrpljenu dušu … i nadam se da je isto i s tobom.
Bez obzira s čim se suočavaš – ne odustaj!
Nastavi dalje!
Zavolila sam Mojsija u ovim našim posljednjim proučavanjima Izlaska, Levitskog zakonika i sada Brojeva. Ovaj ponizni čovjek, koji je hodao intimnije s Bogom od svakog drugog čovjeka na zemlji, vodio je grupu prigovarača kroz pustinju. Uvijek iznova – on je stajao između Boga i Njegovog naroda – Izraelaca – i vapio Bogu da se smiluje svom vlastitom narodu. Bog je čuo njegove vapaje i spasio ih.
I tada dolazimo do Brojeva 20. Vidim bol i napor koj je Mojsije izdržao nakon skoro 40 godina lutanja u pustinji.
Na početku ovog poglavlja, njegova sestra Mirjam umire. Mirjam je gledala kako je Mojsije, kao beba, stavljen u košaru i sljedila ju je niz rijeku, sve dok nije došla do ruku faraonove kćeri. Mirjam je imala hrabrosti da otvoreno govori i ponudila da potraži hebrejsku dojilju za bebu Mojsija! Draga Mirjam je bila dobra starija sestra (usprkos njenog ispada u Brojevima 12. ? ) Ona je uvijek bila uz njega, još dok su prelazili Crveno more i prolazili kroz pustinju.
Sada, Mojsije je ostao bez svoje starije sestre.
Dok prolazi kroz žalovanje, puk se, opet, počinje buniti. Ovaj put se bune zbog nedostatka vode i Mojsije je zabrljao, jako.
Bog mu je rekao da govori stijeni kako bi dobili vodu i u svojoj ljutnji i nestrpljenju on udara u stijenu … dva puta … i voda je potekla.
Mojsije se suočio javno s neposlušnošću Bogu kad je udario stijenu. Bog s tim nije bio zadovoljan i kao posljedica Bog je rekao Mojsiju da neće uvesti Izraelce u Obećanu zemlju.
O, Mojsije je bio TAKO blizu. Ovo mi slama srce. On je bio skoro tamo … ali je promašio.
On je zgriješio.
Sav puk je vidio njegovu grešku.
Ali …Mojsije nije odustao. Nastavio je dalje usprkos svojoj pogrešci.
Mojsije je nastavio voditi puk prema Obećanoj zemlji i suočio se s novim sukobom s Edomcima, koji nisu dozvolili Izraelcima da prođu kroz njihovu zemlju.
Zatim, nakon gubitka sestre – njegov brat Aron je počeo umirati.
Ovo je, skoro, previše za mene da podnesem. Gubitak sestre za koiim je sljedio gubitak brata – to lomi moje srce! Mojsije se penje na planinu, polaže svog brata na počinak, skida s Arona njegovu svećenićku odjeću i oblači je na Aronovog sina Eleazara i spušta se s planine.
Mora biti da je Mojsije bio iscrpljen i osjetljiv od svega što je prošao.
Mojsije se upravo suočio s dvije smrti, dva sukoba i moralnom pogreškom pred cijelim pukom.
I što radi sljedeće?
On uzima svoj štap i nastavlja dalje!
Vraća se nazad na posao, vodi svoj narod!
Vau! Baš, vau!
O, draga čitateljice, jesi li ti umorna i iscrpljena i preplašena i jesi li pogriješila i osramotila se pred drugima?
Jesi li emocionalno pretučena od ljudi oko tebe i je li služenje drugima i služenje Bogu postalo preteško?
Jesi li izgubila voljenu osobu … ili dvije i pitaš li se možeš li se suočiti s još jednim danom bez njih?
Ne odustaj!
Samo. Nastavi. Dalje.
Ohrabri se Mojsijevom vjerom. U samo jednom malom poglavlju Božje riječi suočio se s toliko boli, patnje, gubitka i promašaja – ali sad gledam što se događa u 21. poglavlju. I evo ga opet!!! Ozbiljno – ne možeš zadržati dobrog čovjeka dole. Puk se nastavlja buniti zbog hrane i vode i Mojsije se, još jednom, moli za svoj narod i nastavlja se boriti za njih i voditi ih.
Mojsije nastavlja dalje!
Kršćanski život je padanje i ponovno dizanje, uvijek iznova.
Kršćanski život je život prepreka i promašaja i nastavljanja i pobjeda u vjernosti.
Mojsije nije inzistirao da uđe u Obećanu zemlju – to je već izgubio.
Nije inzistirao da dobije priznanje od naroda – to je već izgubio.
On je bio uporan jer je imao intimni odnos s Bogom.
On je bio uporan jer je znao da postoji pobjeda nakon smrti.
On je bio uporan jer je znao da njegov trud nije bio uzaludan.
1 Korinćanima 15:55-58 nas podsjeća:
Gdje je, smrti, žalac tvoj?
Gdje je podzemlje, pobjeda tvoja?
Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je Zakon.
A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu.
Zato braćo moja ljubljena budite čvrsti, nepomični, obilujte svagda u djelu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzaludan u Gospodinu.
Ostanimo čvrsti, nepomični, uvijek obilujmo u djelu Gospodnjem, znajući da naš trud u Gospodinu nije uzaludan.
Samo. Nastavi. Dalje.
Hodaj s Kraljem,
Courtney
**UKLJUČI SE**
Zadržava li te nešto ili osjećaš da bi mogla odustati?
Potiče li te Mojsijev život?
Što si još naučila ovog tjedna u svom proučavanju Biblije?
