Odrasla sam u vrlo zdravom okruženju.
Nikad nisam sumnjala u ljubav svojih roditelja za mene i osjećala sam se vrlo sigurno razgovarajući s njima o svemu što sam prolazila.
I to je upravo ono što moju priču čini netipičnom.
Vidite, živim sa slomljenim područjem svog života kojeg je Bog iscijelio, ali nikada do sada o tome nisam javno govorila.
Kako sam prihvaćala svoj identitet u Kristu, shvatila sam da postoje mnoge žene koje trebaju čuti moju priču o slomljenosti i iscjeljenju…
…koje trebaju znati da ih njihova slomljenost više ne mora definirati!
Sjedila sam za kuhinjskim stolom u svojoj sobi u studentskom domu, bilo je kasno – jako kasno – i bila sam jedina budna.
Dok sam sjedila tamo plačući i moleći oprost od svog dečka za ono što je davno oprošteno u prošlosti, nisam shvaćala da je to bio tek prvi od takvih scenarija koje ću trpjeti u svojoj vezi.
Zahtijevao je da mu kažem detalje iz svojih prijašnjih veza. Bila sam neodlučna, jer sam znala da je sklon ljubomori, ali je inzistirao… i polako sam mu počela prepričavati za njega manje slavne trenutke.
Samo da napomenem da nikad ni u jednoj vezi nisam išla do kraja, ali sam išla dovoljno daleko… a ono što je uslijedilo bila je salva riječi:
Kurvo…
Odvratno…
Nemoralno…
i još svašta.
Te noći sam plakala i plakala moleći za oprost i moleći ga da ne prekine sa mnom. Nije obećavao ništa, iako na kraju nije prekinuo.
Bilo bi bolje da jest.
Bilo bi čak još bolje da sam imala bar trunku samopoštovanja i shvatila da je ono što sam te noći pretrpjela s njime bio prvi znak psihičkog zlostavljanja koje će ostaviti duboke rane u mom umu i srcu.
No, iz nekog razloga moje je samopoštovanje bilo zaslijepljeno njegovom visokom, mršavom figurom… tog tipičnog kauboja. Dr. Jekyll na kojeg sam slijepo pala bio je Mr. Hyde koji je sve češće otkrivao svoje lice.
Kontrolirao je svaki aspekt mog života:
Što sam jela.
Što sam nosila.
Gdje sam bila.
S kim sam razgovarala.
Kakvu sam muziku slušala.
A kada nisam radila što je on htio, istresao bi svoj bijes, a potom se povukao i ne bi razgovarao sa mnom danima.
Protivno željama moga oca, jedne snježne noći u prosincu smo se zaručili. Da, moj tata je nevoljko dao svoj blagoslov, jer je znao da je to ono što želim, ali je bio ozbiljno rezerviran prema tom čovjeku kojeg sam odabrala.
Od te noći stvari su krenule nizbrdo, a ono što je trebalo biti najsretnije razdoblje mog života postalo noćna mora.
Toliko sam se bojala njegovog bijesa da sam svaki dan odlučivala kako neću učiniti ništa što će ga naljutiti.
Po cijele dane sam se dvoumila čak i oko najmanjih stvari… poput toga kako se saginjem – jer su ga čak i takve sitnice mogle uznemiriti.
Noću bih ležala u krevetu i razmišljala o svakom trenutku dana u detalje, razmatrajući svaku sitnicu koju sam učinila kako bih bila sigurna da ga nijedna informacija koju mu prenosim neće naljutiti.
Bio je to užasan ciklus straha, tjeskobe, moljenja za oprost kada bih „pogriješila“ i nastojanje smirivanja histerije donoseći odluke da ću drugi puta učiniti bolje.
Strašna stvar u vezi zlostavljanja jest da nakon što se fizičke rane izliječe, ostaju psihički ožiljci. I mogu se gnojiti godinama!
4 mjeseca prije našeg vjenčanja skupila sam snagu koja mi je preostala – uz snažnu potporu mojih roditelja – i raskinula naše zaruke.
Zahvaljujem Bogu što me te noći spasio, jer nakon što je posljednji put izašao kroz naša vrata, sve više je informacija o mom bivšem zaručniku počelo izlaziti na površinu, i to me ostavilo pomiješanih osjećaja nevjerojatnog olakšanja i terora na koji sam se skoro obvezala za cijeli život.
Tijekom sljedećih nekoliko godina Bog je polako i nježno liječio moje rane na mom srcu i izbrisao psihičku štetu koja je načinjena mom umu.
Sva ta strašna imena zamijenio je novim imenom koje je zapisano u slavi.
Strah je zamijenio sigurnošću da sam voljena upravo takva kakva jesam.
Prošlo je 15 godina od dana kada sam izašla iz tog zlostavljanja i bila premještena u život slobode i istinske ljubavi. Bog mi je dao muškarca koji me stvarno njeguje. Dopušta mi da dijelim s njime ono što sam prošla – ali slavno je to što, čak i dok o tome danas pišem, kao da prepričavam nečiju tuđu priču.
I to je istina!
Vidite, ja nisam žrtva zlostavljanja.
Ja sam novo stvorenje u Isusu Kristu. On je uzeo tu bol, strah, sumnju u to koliko vrijedim… sve to smeće iz dna samoga pakla i zamijenio ga iscjeljenjem, ljubavlju i sigurnošću u moju vrijednost kao kćer Kralja nad svim kraljevima… i svim nebeskim bogatstvima!
Ovo su 4 stvari koje činim dok hodam u tom novom identitetu u Kristu:
- Ispunjavam svoj um Božjom Riječju. Svaki dan živimo na način da akumuliramo informacije, a ono što biramo da ispunjava naš um oblikuje naš pogled na svijet. Ako želite zamijeniti negativni govor sebi, oštećenu dušu, ranjeno srce, um pun straha i boli, morate početi ispunjavati svoj um Božjom Riječju.
- Promišljam o Božjoj Riječi. Promišljati znači uzeti riječi kojima ispunjavamo naše umove i posaditi ih duboko. Biblijski izraz za promišljanje znači mrmljati u sebi. Ponavljati Božju Riječ samom sebi. To će polako preoblikovati koncept koji imamo o sebi i svom identitetu sve dok se naš koncept ne počne slagati s Božjom Riječi.
- Govorim si istinu. Najgora stvar koju činimo jest da si govorimo laži. I to radimo toliko često i na tolike mnoge načine. Negativni govor sebi toliko je destruktivan za naš identitet u Isusu Kristu!
Biblija kaže: „Što je god istinito, što je god časno, što je god pravedno, što je god čisto, što je god ljubazno, što je god na dobru glasu, je li što krjepost i je li što pohvala — o tome promišljajte!“
To je ono što trebamo izgovarati sami sebi. No, dopustite da vas upozorim da to treba biti iz Božje Riječi. Svome srcu govorite istinu Pisma, jer samo ona ima silu mijenjati!
- Zamjenjujem stare postavke novim obrascima. Kada počnemo hodati u svom novom identitetu, lako se vraćamo natrag na stare obrasce kada stvari pođu krivo. Kada nas netko kritizira, lako je ponovno upasti u tjeskobu, strah, nesigurnost ili ljutnju.
Kad god vidimo te stare obrasce koji se uvlače natrag u naš život, moramo ih zamijeniti novim obrascima iz Božje Riječi. Podsjećati se da su te stare postavke stari čovjek koji pokušava uskrsnuti, ali mi više nismo taj čovjek! Mi smo novo stvorenje, imamo novi identitet, novo ime!
I dok sam sve ovo činila u proteklih 15 godina, postala sam potpuno nova osoba, toliko da se uopće ne povezujem s tom djevojkom koja se toliko dugo skrivala u kutu zbog straha i zastrašivanja!
Danas prvi puta stojim pred vama i dijelim svoju priču u javnosti, ne zato što osjećam kako svi trebaju znati da sam nekoć bila žrtva neprijateljevog zlog plana, već zato da biste mogli znati ovo:
Možete biti slobodni!
Možete živjeti kao novo stvorenje!
Ne morate više biti žrtva!
Možete biti toliko slobodni da se možete osvrnuti i reći: „Ne mogu vjerovati da sam to bila ja! Sada sam toliko drugačija!“
Želite li živjeti oslobođeni od svoje prošlosti? Želite li živjeti oslobođeni od svoje boli? Želite li živjeti oslobođeni od zastrašivanja i straha? Želite li živjeti oslobođeni od negativnih misli u svom umu? Želite li novi identitet?
Moram reći da su moji roditelji odigrali ključnu ulogu na mom putovanju, ne samo zato što su bili uz mene u najmračnijim trenucima mog života, nego zato što su me u ljubavi uputili natrag na ono što Božja Riječ govori o meni.
http://www.rosilindjukic.com/embracing-identity-in-christ/
