Protekli tjedan čitali smo u 8. poglavlju kako je Samuel imao dva sina, koja je postavio za suce nad Izraelom, a koji nisu slijedili očev put… zastranili su, primali mito, izvrtali pravdu.
I zastajem tu jer se pitam – gdje je krenulo krivo? Kako to da Samuel, vjerni Božji sluga, ima dva sina koja su se odmetnula od Božjeg puta? Je li on nešto propustio učiniti u njihovom odgoju? Znam ipak da ne možemo odgojiti u svojoj djeci vjeru… Ali možda ih ne smijemo ni stavljati na pozicije koje Bog nije za njih namjerio… Koliko god ih voljeli i željeli za njih samo najbolje, ipak trebamo tražiti što je Bog za njih namjerio, koje planove On ima s njima – i prepustiti ih Njegovoj ljubavi, vjernosti i pravom vremenu koje ima za njih.
Pitam se samo – je li Samuel možda požurio stavljajući ta dva svoja sina na položaj sudaca nad Izraelom, ne čekajući na Gospodina, a misleći da će im pomoći stavljajući na njih tu odgovornost? Ne znam… Ali vidim da ne mogu ništa isforsirati niti požurivati kod svoje djece. Željela bih da već sada imaju Gospodina na prvom mjestu u svom životu, ali vidim da se još traže i da ne znaju ni sami gdje su, ponekad… Ipak, mogu i trebam moliti za njih da ne promaše ono što je Bog naumio za svakoga od njih – samo da pronađu to. Ne da ispune moje planove, očekivanja i želje nego da ispune svrhu koju njihov Otac ima za njih. Tek tada, bit će na pravom mjestu i potpuno zadovoljni.
Dalje smo vidjeli kako je izraelski narod reagirao na to da im sude Samuelovi sinovi, koji ne hode Božjim putem. Reagiraju pobunom. Oni vide da situacija nije dobra. Ali ne idu pred Gospodina i ne traže Njegovu volju – nego dolaze već sa svojim rješenjem pred Samuela i traže da im to ispuni. Sigurni su da bi bilo najbolje da i Izrael ima svog kralja POPUT SVIH NARODA.
Da, postoji problem … i svi ga vide. Ali ne traže rješenje kod Onoga koji ga jedini ima nego dolaze sa svojim rješenjem… i sve pokvare. Ta pobuna protiv Samuelovih sinova je zapravo pobuna protiv samog Boga jer pokazuje nepouzdanje u Njega – u to da On ima plan i rješenje ako se budu pouzdavali u Njega.
Oni su, baš kao i mi danas puno puta, gledali samo tjelesnim očima i željeli su »ono što ima svijet«. A propustili su vidjeti koliko je puno bolje ono što ima Bog.
Uporni su i Bog odlučuje dati im upravo ono što traže – kralja. Vidjet ćemo kasnije da će se ispuniti sve na što ih je Bog unaprijed upozorio da će dobiti s kraljem.
Pazimo što želimo i što molimo od Gospodina! Ponizimo se radije i tražimo Njegov izlaz iz svakog problema – tražimo Njegovu volju, a ne svoju. Jer ponekad, Bog nam može dati baš to što uporno tražimo kako bismo naučili lekciju – da shvatimo da su Njegovi putevi iznad naših i Njegove misli iznad naših.
Nije li onda bolje tražiti ispunjenje Njegove volje u svemu, pouzdajući se da je to zaista najbolje za nas?
Da, nema kralja kao što je naš Kralj – Isus Krist Gospodin. Pouzdajmo se u Njega unatoč okolnostima i znajmo da za svaki problem On već ima rješenje – samo što zbog svog nepouzdavanja i žurbe ponekad to propustimo vidjeti… Neka ne bude više tako.
