2020 je godina nesigurnosti.
Pandemija Covid-19 vodi u stalne promjene.
Prvo je bio šok kada se sve zatvorilo. Zatim nesigurnost i pitanje kada će ta zapovijed “ostani doma” završiti.
Sada imamo mjere opreza, društevene distance u dućanima, restoranima, crkvama i nitko ne zna što će nekoliko narednih mjeseci donijeti.
Hoće li se djeca vratiti u škole kao prije?
Hoće li biti drugi val?
Hoće li se netko od bližnjih zaraziti ovim virusom?
Ako se razboli, hoće li ozdraviti?
Hoće li ekonomija izdržati zatvaranja?
Tko će biti novi predsjednik?
Iako nikada prije nisam živjela u vrijeme pandemije, živjela sam u doba neizvjesnosti.
Bilo je dana, koji su se pretvorili u mjesece i godine, kada je moja budućnost bila nesigurna jer nas je moj muž napustio.
Ali, jednu sam stvar naučila pouzdavajući se u Boga kroz teške periode i to je…
Ovaj svijet može biti nesiguran, neizvjestan i stalno se mijenjati, ali naš Bog nije takav.
Bog je isti jučer, danas i zauvijek.
Ljudi će nas razočarati i iznevjeriti.
Ali, Bog se ne mijenja.
On je čvrsta stijena.
Njegova obećanja su pouzdana.
Njegova Riječ je istina za cijelu vječnost i Njegova ljubav i milost traju zauvijek.
Možemo se pouzdati u Boga kada budućnost izgleda nesigurno jer Bog je dosljedan i nepromjenjiv.
On se nikada ne mijenja.
Bez obzira što će se dogoditi sutra ili dan poslije, On se ne mijenja.
Njegova Riječ je bila pouzdana prije tisuću godina i pouzdana će biti i u narednih tisuću godina.
I to je ono što mi daje mir i počinak.
I to me dovodi do Psalma 108.
David piše u Psalmu 108,1:
Postojano je srce moje, o Bože,
pjevat ću i svirati u slavi svojoj.
David se našao usred teških okolnosti, kada mu je budućnost bila neizvjesna, ali je bio odlučan nastaviti slaviti Boga i usred životnih teškoća.
Nalaziš li se danas usred teških, bolnih ili nesigurnih okolnosti?
Pjevaj!
Naša srca su tako osjetljiva i lako se obeshrabre.
Lako dopustimo svojim strahovima i osjećajima da nas obuzmu, ali moramo biti poput Davida.
Čak i kada nismo od volje za pjevanje, pjevaj SVIM svojim bićem Gospodu.
U Psalmu 108,2 piše:
Probudi se, harfo i citaro, probudit ću zoru!
Kada je David pjevao? Odmah, najranije ujutro.
David je započinjao dan slavljenjem.
David bi se dobro uklopio s Dobro Jutro Djevojke, zar ne? 🙂
Svaka od nas treba odlučiti kako ćemo započeti svoj dan i sjetiti se uvijek da započnemo tako da usmjerimo svoje misli prema Bogu u molitvi i slavljenju.
Najbolje je tako započeti dan!
U Psalmu 108,3-5 piše:
Hvalit ću te, Gospode, među pucima
i pjevat ću ti među narodima.
Jer milosrđe je tvoje povrh nebesa veliko,
i istina tvoja seže do oblakā.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
i slava tvoja nek je nad svom zemljom!
Usred Davidovih neizvjesnosti, on je zahvaljivao i uzdizao Boga javno.
Nije bilo važno jesu li zemlje i ljudi oko njega priznavali da je Bog jedini Bog ili ne.
On se nije sramio svoje vjere i ljudi su znali da se on pouzdaje u Boga.
U Psalmu 108,6 piše:
Da bi ljubljeni tvoji bili izbavljeni,
spasi desnicom svojom i usliši me!
Nakon što je David završio pjevati i uzvisivati Boga, TADA je postavio svoje molitvene potrebe pred Boga.
Tražio je od Boga da ga oslobodi i vapio da mu odgovori.
Tako često mi prvo molimo, a tek onda slavimo Boga – nakon što su nam molitve odgovorene.
Ali David je radio suprotno.
On je prvo slavio, a zatim molio.
Onda je David pisao o svojim neprijateljima i tražio od Boga da mu pomogne nadvladati ih.
David moli u Psalmu 108,12:
Pribavi nam pomoć u nevolji,
jer ništavna je pomoć čovjekova.
Ne znamo zašto, ali David nije pobjeđivao.
David je tražio da mu Bog opet pomogne, jer je znao da ako traži pomoć od čovjeka da će se razočarati.
U doba nesigurnosti lako se desi da tražimo odgovore od ljudi, ali David je znao da mu je potrebno mnogo više od ljudske pomoći.
On je trebao Božju pomoć.
I tako u posljednjem stihu, David piše:
S Bogom ćemo učiniti pothvat,
i on će zgaziti protivnike naše.
Psalam 108,13
U nesigurnim vremenima ne samo da se trudimo tražiti odgovore kod ljudi, već se jednako tako, oslanjamo i na same sebe.
Prirodno želimo pronaći izlaz iz situacije, bez molitve i traženja Gospodnje pomoći.
Imamo svoje planove i stalno pokušavamo, jedan za drugim… za drugim.
Ali, u posljednjem stihu, David je priznao da samo s Bogom može svladati protivnike.
David je trebao Boga.
U ovim nesigurnim vremenima, mi trebamo Boga.
Pred svaku od nas, stoje mjeseci nesigurnosti i budimo spremne reći s pouzdanjem…
Ja se pouzdajem u Boga.
On se ne mijenja, On je isti od jedne generacije do druge i On voli tebe.
Nastavi hodati s Kraljem,
