Neki ljudi kažu da je kršćanstvo oslonac, pri čemu imaju namjeru uvrijediti.
U našoj samopouzdanoj, neovisnoj kulturi koja od nas očekuje da se sami uzdižemo iznad svojih problema, kršćanstvo je uvreda.
U prosincu prošle godine, podijelila sam svoju priču o operaciji stopala svoga sina, koja je uključivala usađivanje metalnog implantata na mjesto kosti. Nakon operacije, nosio je gips, potom pomoćno pomagalo za hodanje, a sada već hoda prilično dobro. Slava Gospodinu!
Pa, pogodite što to znači?
Znači da je vrijeme da se napravi operacija i drugog stopala! 🙁 Krajem ovog mjeseca, sve ćemo morati proći iznova. (Molim vas da molite za nas!)
Kada je Alex počeo koristiti svoje štake, hodao je polako i bilo mu je teško. Ali nakon četiri tjedna, s njima je praktički trčao po kući! Hvala Bogu za štake!
Dakle, ako su štake korisne i dobre, jer služe kao oslonac – zašto je uvreda kršćanstvo nazivati osloncem?
Ovaj tjedan smo na Dobro Jutro Djevojke čitale Evanđelje po Mateju, poglavlja od 1 do 5.
U Mateju 5, Isus je uzašao na goru kako bi iznio najveću propovijed, poznatu kao Propovijed na gori.
Ovo su riječi koje je prvo izgovorio:
„Blagoslovljeni su siromašni u duhu:
jer njihovo je kraljevstvo nebesko.“
Na grčkom, „blagoslovljeni“ znači sretni, a „siromašni u duhu“ znači ponizni.
Sretni su oni koji su ponizni.
Oni koji prepoznaju svoje duhovno siromaštvo i potrebu za Spasiteljem, baštinit će kraljevstvo nebesko.
Abraham je bio siromašan u duhu kada je Bogu rekao: „ja koji sam tek prah i pepeo“ (Postanak 18,27).
Jakov je bio siromašan u duhu kada je rekao: „ja nisam zavrijedio ni najmanju od svih tvojih milosti, ni od sve istine koju si pokazao svome sluzi“ (Postanak 32,10).
Mojsije je bio siromašan u duhu kada je rekao: „Tko sam ja da idem k faraonu i da izvedem djecu Izraelovu iz Egipta? … O, Gospodine moj, ja nisam rječit; kako dosad, tako ni otkada si prozborio svome sluzi: ja sam spor u govoru i spora sam jezika“ (Izlazak 3,11; 4,10).
Ivan Krstitelj je bio siromašan u duhu kada je rekao: „onaj koji dolazi poslije mene moćniji je od mene. Njemu ja nisam dostojan ponijeti obuću“ (Matej 3,11).
Ponizni muškarci.
Blagoslovljeni muškarci.
Tko je blagoslovljen? Nije svatko. Samo oni koji priznaju svoju nedostojnost, grešnost i svoju nemoć da spase sami sebe.
Oni koji mogu priznati da su…
osakaćeni.
Osakaćeni zbog grijeha.
U potrebi za Spasiteljem.
„Jer dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je pravodobno umro za bezbožne“ (Rimljanima 5,6).
Matt Chandler kaže:
Ova spoznaja u nama treba stvoriti poniznost i okončati naše razmetanje i drskost. Mi nismo učinili ništa. Bog nas je spasio. Nismo se sami izvukli iz jame i glibi. Mi smo izvučeni iz jame i glibi. Zapeli smo. On nas je izbavio. Bili smo prljavi. On nas je očistio.
Nismo se sami izvukli vlastitim snagama. To nije evanđelje. Spašeni smo milošću po vjeri dok smo još bili slabi. Sva slava pripada samo Bogu.
Kada smo to razumjeli, prestali smo se oslanjati na krhke, jadne štake našeg posla, obitelji, novaca, posjedovanja ili službe koje koristimo kako bismo sami sebe cijenili. Pokajali smo se pred Gospodinom i počeli pronalaziti zadovoljstvo u Njemu.
Svi smo mi osakaćeni.
Krist je naša štaka, naš oslonac. On nosi svu težinu naše slomljenosti.
To je milost.
Milost govori našoj tami, krivnji i sramu.
Milost govori našim strahovima i padovima.
Milost govori našim bolima i kušnjama.
Isus nije rekao – nemoj misliti nisko o sebi – ti si prekrasna! Ti si talentirana! Ti si super!
Ne, umjesto toga je rekao:
Volim te.
Ja ti opraštam.
Ja ću ti pomoći.
Nisi sama.
Jesi li umorna?
Osloni se na mene.
Idemo okončati našu hromost. Idemo okončati našu samopravednost. Idemo okončati našu samodostatnost.
Sretni su oni koji se čvrsto oslanjaju na Isusa!
Hodaj s Kraljem,
Courtney
**Zajedništvo petkom:
Tvoj je red. Podijeli jednu stvar koju si naučila u svom tihom času s Bogom ovaj tjedan!
