Psalam 91

DJD ~ Psalam 91,4 {dnevni komentar}

 

 

Dobro Jutro Djevojke!

 

ovo je jedan od najljepših stihova u Bibliji, po meni. a opet, po mom mišljenju, ima ih gomila predivnih.
ali, to obećnje da nas Bog pokriva poput perja i sakriva pod krila svoja… poetično i sigurno.
i onda pojašnjava Božju vjernost! vjernost koja čuva i brani.
 
međutim, ja nisam u Zagrebu. nisam ostala bez krova nad glavom.
da, imam neke druge situacije i probleme, ali draga sestro ti možda doživljavaš potpuno suprotno i možda uopće ne osjećaš Božju blizinu, Božju zaštitu… možda si puna gorčine i ljutnje na Boga jer život nema smisla… možda si sama… ostavljena… možda…
ni sama ne znam što prolaziš i ne mogu ni zamisliti kako ti je, jer to što prolaziš – to je tvoje, osobno i nitko to ne može razumjeti.
 
ali… uvijek taj ali.
ima Jedan koji te razumije. ima!
On zna kako je biti odbačen i napušten. On je doživio to da nije imao gdje glavu staviti. bio odbačen i ponižen i On je prošao sve što ti prolaziš. jedino što nije napravio, što nije osjetio – nije se nikad na Boga ljutio. ali, to je druga priča.
i da: to je ISUS!!!
 
draga sestro, draga vjernice!
naš Isus je veliki Bog. rodio se i došao na zemlju kao mala beba, baš kao i svaka od nas. došao je i živio i proživio sve ono što svaka od nas prolazi i još gore i još više.
i na kraju je svojom voljom, da bi nam pokazao svoju i Očevu ljubav umro smrću na križu, izdan, iznevjeren, izrugivan i izmučen do kraja.
to je učinio za mene i za tebe.
nijedna od nas to nije tražila. ne.
On je to učinio svojom voljom da nam pokaže da zna što ćemo jednog dana prolaziti i da nam do kraja, djelom do kraja, pokaže da nas razumije, da nas voli.
kako možemo biti sigurne u to?
vidiš, postoji puno toga što to dokazuje, ali najveličanstvenije što je učinio, sa križa je rekao: Oče, oprosti im ne znaju što rade.
 
i zato jer je umro savršenom smrću, grob ga nije mogao zadržati.
kada su u zoru 3. dana došli na Njegov grob i pomaknuli stijenu koja je zatvarala grob, zapečaćenu rimskim pečatom, našli su grob – prazan!
nisu maknuli stijenu i Isus je izašao. ne!!!
maknuli su stijenu i vidjeli da je grob prazan!!! Hallelujah!!!
jer naš Bog nije mala beba.
naš Bog je ISUS i On je ŽIV!!!
velik i svemoguć!!! Živi Bog, Bog živih!
 
možeš mi reći da ne znam kako ti je, da ne znam što prolaziš, što si prošla, što tvoja djeca prolaze…
i to je istina. ne znam.
ali, ovo znam: svaka od nas je pogriješila, zgriješila.
barem u jednom trenutku svog života vjerovale smo u sebe ili u ljude oko sebe… i to je grijeh.
vjerovati prvo u čovjeka, bilo samu sebe ili neku drugu osobu, a ne vjerovati prvo u Boga – to je grijeh.
da, Bog nam je dao ljude.
ali, ono prvo što Bog očekuje od nas je da prvo vjerujemo Njemu.
 
znajući da ćemo zgriješiti, Bog je poslao svog Sina da prolije svoju krv, do zadnje kapi kako bi svak tko ga zazove bio spašen.
to je Božja vjernost!
možda spasenje neće izgledati kako si ti zamislila. najčešće je tako da izgleda potpuno suprotno. iako se nama čini da je izlaz, kakav nama izgleda najjednostavniji.
ali, Bog vidi cijelu sliku i misli na svakoga.
 
Bog hoće naše srce.
važnija mu je čistoća mog i tvog srca, od svega drugog.
 
zato je Isus uskrsnuo i Njegov grob je danas i zauvijek: PRAZAN!!!
Isus je živ.
grob ga nije zadržao.
On je pobjedio smrt!!!
i zato znamo jer vjerujemo da je živ, znamo da je Njegova Riječ istina i oroštenje kojim je tražio da nam Otac oprosti, tražio je jer nam je On prvi sve oprostio.
 
možda si toliko ranjena, ali duboko u srcu svaka od nas zna da trebamo primiti oprost koji nam Bog Otac daje.
ne možemo dati, oprostiti, ako same nismo primile oprost.
 
možda čekaš da se neko tebi ispriča?
možda je toj osobi to nemoguće učiniti.
ali, primi oprost koji ti daje Bog.
Isusova krv je prolivena da bi se ispunila duhovna transfuzija.
 
kada stanemo pod križ Isusa Krista, kada nas Njegova krv opere, kada vjerujemo da je On umro za mene, za tebe, i da je uskrsnuo iz mrtvih, tada vjerujemo u Isusa, Boga koji je živ.
tada smo spašene.
i sada možemo svoj život staviti u Njegove ruke, staviti se pod Njegova krila, da nas Njegovo perje milosti tješi i čuva. sada imamo novi život.
 
to znači da smo mi nove.
naše okolnosti se nisu promijenile.
ali, sada imamo sigurnost da je Isus s nama.
 
pogledaj što piše u tvojoj Bibliji.
u Ivanovom evanđelju od 14-16. poglavlja Isus govori što će se Njemu dogoditi i kako nas neće ostaviti same.
ako si otvorila svoje srce za Isusa, ako si stavila svoj život u ruke velikog, živog Boga tada je Duh Sveti izliven u tebe i ispunja te. Poslanica Rimljanima u 5. i 8. poglavlju to lijepo opisuje.
 
predajmo svoje boli i razočaranja, svoje beznađe i tugu, predajmo i ostavimo sve to na križu Isusa Krista.
neka NJegova krv opere i oživi naš duh, dušu i tijelo.
počnimo živjeti život iznova, pod Njegovim krilima, umotane u perje NJegove vjernosti.
 
zahvaljujemo mu jer je dobar, jer Njegova ljubav i milost su vječne.
zahvaljujemo mu za Njegovu vjernost i dobrotu, jer nas čuva i štiti, čak ako to i ne osjećamo.
zahvaljujemo mu jer je to najjače i najučinkovitije oružje, to je oružje naše pobjede. to je oružje naše vjere, jer kad zahvaljujemo potvrđujemo sebi i svijetu da vjerujemo u živog Boga, živog, velikog Isusa. Isusa koji je naša obrana i zaštita.
zahvaljuejmo jer to je ono što Bog traži od nas – da zahvaljujemo uvijek jer je On s nama i nikada nas neće ostaviti, niti zapostaviti.
 
hvala Ti Nebeski Oče. hvala Ti jer si vjeran Bog.
hvala Ti Isuse jer prihvaćanjem Tebe sada sam Božje dijete.
hvala Ti Isuse jer si sa mnom i uz mene, jer si vjeran Bog.
hvala Ti Duše Sveti jer me ispunjaš.
molim Te Duše Sveti raširi se u meni, ispunjaj svaki dio mene koji je prazan. utješi me Duše Sveti da se ne bojim.
hvala Ti Oče za Tvoju predivnu Riječ. hvala Ti za Bibliju.
molim Te Duše Sveti pomogni mi da razumijem Bibliju, da bolje upoznam svog Nebeskog Oca, da upoznam Isusa i da razumijem Božju ljubav.
molim Te Duše Sveti pomogni mi da razumijem Božji oprost i osnaži me da ja mogu opraštati drugima.
hvala Ti Oče jer me nisi zaboravio, ma kako meni moj život izgledao.
Oče, danas donosim odluku da Ti zahvalim za svoj život, život koji si mi Ti dao.
hvala za moje roditelje.
hvala Ti Isuse.
volim Te Isuse, <3

ps. želim podijeliti nešto posebno, osobno za mene.
moj tata je umro prije 10,5 godina.

bio je najbolji tata na svijetu, iako ne uvijek i najlkši.
ali, moj tata se zvao Labud. da, neobično ime, ali tako se zvao.
zato kad vidim labuda, labudove – to mi je posebno milo.
međutim, spominjem svog tatu zbog ove slike:
ovo je predivna slika, koja savršeno opisuje stih koji danas čitamo:
svojim će te perjem prekriti
i pod krila ćeš se Njegova sklanjati
Njegova istina
bit će ti štit i oklop tvoj.

upijmo svu puninu ljubavi i milosti i dobrote našeg predivnog Nebeskog Oca!

vojka

 

 

 

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: