U ponedjeljak u našim grupama Dobro Jutro Djevojke počele smo čitati biblijsku knjigu koju je zapisao prorok Hošea. Kao i u mnogim biblijskim knjigama zapisana Božja Riječ govori za vrijeme u kojem je zapisana, ali i za vrijeme u kojem žive oni koji je čitaju.
Čitajući je i promišljajući, nisam mogla drugo nego da postavim sebi neka pitanja.
Što se događa kada je crkva nevjerna Bogu i Njegovoj Riječi?
Što se događa kada je crkva nevjerna i ne shvaća da je nevjerna, jer je obmanula samu sebe misleći da je kompromis sa svijetom neophodan, čak udovoljava Bogu?
Kako Bog odgovara crkvi?
Prelazi li preko njene nevjere ili ju opravdava jer su joj motivi i namjere ispravni?
Dok čitamo Hošeinu knjigu, nemoguće je ne primjetiti očigledne paralele između stanja u Izraelu tog doba i crkve u današnje vrijeme.
Tolerancija grijeha i neobuzdano štovanje i klanjanje idolima.
Pomiješano štovanje idola i štovanje Boga.
Korištenje svetih mjesta kao hramova za klanjaje idolima i miješanje idolopoklonstva sa štovanjem Boga.
Sklonost okretanja svijetu za savjet i savjetovanje: koristeći popularnu psihologiju za rješavanje ljudskih situacija.
Vodstvo u crkvi, kao i narod, nalazi se u grijesima.
Svojom voljom hodaju po ljudskoj zapovjedi (Hošea 5,11), zamjenjujući silu Duha Svetog s filozofijom i mudrošću čovjeka.
Bog upozorava i podsjeća na osudu koja se sprema narodu kroz riječi proroka Hošee sjevernom kraljevstvu Izraela, jer su gurnuli Boga predaleko.
Njihova nevjera više se ne može tolerirati.
Mislim da mnogo puta kada mislimo o Bogu, ne mislimo da On ima emocije. Kao da se trudimo ne pripisati mu osjećaje.
Ipak nam Biblija jasno kaže da Bog ima osjećaje: On se raduje (Sefanija3,17), On se ljuti (Jeremija 3,12), On je ljubomoran (Ponovljeni zakon/5. Mojsijeva 4,24), On je nježan (Psalam 119,156).
Kada je crkva tvrdoglavo nevjerna Bogu, On pati.
On nije budala.
On je dugo strpljiv, ali nije ni glup niti naivan. On podnosi nevjernost do izvjesnog stupnja i za to vrijeme šalje jasnu razgovjetnu poruku “Bog se ne da izrugivati!” (Galaćanima 6,7)
I u tom stanju nalazimo sjeverno kraljevstvo Izraela u Hošeinoj knjizi. Bog jasno kaže: “Predugo ste mi se rugali i sada slijede posljedice.”
Hošea je oženio ženu koja mu je uvijek iznova bila nevjerna. Rodila mu je djecu čija su imena oslikavala stanje naroda koji se stalno udaljava od Boga.
- Jizreel: Bog prosipa – Bog će razasuti svoj narod neprijateljima
- Lo-Ruhama: bez milosrđa / izgleda da je Božje milosrđe došlo kraju
- Lo-Ami: nije moj narod – Bog se odriče svog naroda
Hoće li Bog okrenuti leđa nevjernoj crkvi?
Je li Bog potpuno otišao ili samo na neko vrijeme?
Razlika između kazne i odgajanja nalazi se u svrsi iza samog djelovanja.
Što je stvarno Bog htio postići kada je dozvolio da neprijatelj savlada Izrael?
Da posrami Izrael ili da dovede narod do toga da vidi gdje su se našli, u kakvom se stanju nalaze?
Vidimo kako se odgovor na ovo pitanje provlači kroz cijelu ovu knjigu.
“I sabrat će se zajedno sinovi Judini i sinovi Izraelovi, i postaviti sebi jednoga poglavara i uzaći iz zemlje; jer velik će biti dan Jizreelov. Recite svojoj braći: »Ami« (moj narod), i svojim sestrama: »Ruhama.« (našla si milosrđe) ” Hošea 1,11-2,1
Jizreel na hebrejskom znači i ‘Bog rasipa’ i ‘Bog sije’.
‘Moj narod’ na hebrejskom je riječ Ami. Treće dijete koje je Gomer rodila zvala se Lo-Ami. Riječ ‘Lo’ na hebrejskom znači nije, nema. Bog joj je promijenio ime iz ‘Nije moj narod’ u ‘Moj narod’.
‘Pokazati milosrđe’ na hebrejskom je riječ Ruhama. Drugo dijete koje je Gomer rodila zvala se Lo-Ruhama. Opet, i na ovom mjestu prefiks ‘Lo’ znači nije ili nema. I ovom djetetu Bog mijenja ime iz ‘Bez milosrđa’ u ‘Našla si milosrđe’.
Bog im velikodušno pokazuje svoju ljubav i obećanja, zatim ih vodi do potpune bijede, ali na kraju On ih obnavlja.
Alfa i Omega.
On je s njima svo vrijeme. Dozvoljava da ih neprijatelji nadvladaju, ali ne da ih unište, jer cijelo vrijeme Njegova namjera je da ih obnovi.
Ne, Bog neće okrenuti leđa nevjernoj crkvi. Ne zauvijek.
Njegov odgoj je možda ozbiljan, težak, ali Njegov je cilj da k sebi vrati crkvu, da Njegov odnos s crkvom bude vjernost i povjerenje.
