Hošea

Nada za neodlučnu, kolebljivu crkvu

Tako sjajne i očigledne bile su mi paralele dok sam čitala Hošeinu knjigu, pripremajući se za ovo proučavanje.

Današnja crkva i Izrael.

Zgrade današnje crkve s postavljenim pozornicama, svjetlima, modernim grupama slavljenja, modernom glazbom… riječima koje slave Boga. Ali, samo letimičan pogled natjerao bi čovjeka da se zapita slavimo li mi samo čovjeka i njegovu sposobnost da zaista dobro svira i pjeva lijepu glazbu.

“Premda ga zovu k Višnjemu, nitko ga ne uzvisi.” (11,7)

Uzvisimo gazdu, ali zaradimo malo sa strane.

“A sad griješe još više i prave sebi livene likove od svojega srebra, kumire po svojemu razumu.” (13,2)

Ovo su teme koje se provlače kroz ovu cijelu biblijsku knjigu.

Nada za neodlučnu, kolebljivu crkvu

Slično kao Izrael u ono vrijeme, crkva je plodonosna.

Bog nas je blagoslovio s vještim ljudima, teolozima, skladateljima, glazbenicima, ljudima koji znaju poučavati djecu i mlade.

Imamo obilje kršćanskih knjiga sa svakom temom koja nam je potrebna.

Toliko je vještine i profesionalaca u današnjoj crkvi, vjerovatno više nego ikada u povijesti.

Ipak, pogledaj što Bog kaže za Izrael:

“Izrael je prazna loza, rod je za se donosio. Prema mnoštvu svojih plodova umnažao je žrtvenike, prema dobroti svoje zemlje pravio je sve bolje stupove.” (10,1)

Izrael je bio plodonosan, ali žetva nije davana za štovanje Boga. Žetva se prinosila za klanjanje idolima.

Što je veća bila žetva, veće je bilo klanjanje idolima.

To je išlo toliko u krivom smjeru da je Bog promijenio ime Betela (što znači kuća Božja) u Bet Aven, što je značilo kuća zloće. (10,5)

U svom obilju, oni su zaboravili Boga.

“Ali ja sam Gospod, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, i drugog Boga osim mene nećeš upoznati; jer osim mene spasitelja nema. Ja sam te poznavao u pustinji, u zemlji sušnoj. I kad su oni imali pašu, siti su bili; siti su bili i srce im se uznijelo, stoga mene zaboraviše.” (13,4-6)

Umjesto pouzdanja u Boga za svoje potrebe i uspjeh, počeli su se oslanjati na same sebe.

“Orali ste zloću, želi bezakonje, jeli plod laži, jer si se pouzdao u svoj put, u mnoštvo svojih junaka.” (10,13)

Što uspješnija crkva postaje, sve više se oslanja na ‘mnoštvo svojih junaka’.

Nastavljamo koristiti isti kršćanski žargon, ali naše metodologije temelje se na ljudskoj mudrosti  stečenoj obrazovanjem na ‘savjetu bezbožnika’. (Psalam 1,1)

Ima li nade za kolebljivu crkvu?

Da je Bog po Hošei optuživao samo Izrael, težina toga bila bi više od onog što ljudsko srce može podnijeti.

Ali, kroz cijelu ovu biblijsku knjigu ne samo da vidimo slomljenost Božjeg srca, već i nadu da će On opet obnoviti narod i državu Izrael.

“Sijte sebi pravednost, žet ćete u milosrđu; iskrčite sebi krčevinu, jer vrijeme je da tražite Gospoda dok ne dođe i podaždi vam pravednošću.” (10,12)

 “Srce se moje prevrće u meni, uzavrjeli su svi mi osjećaji. Neću pustiti žestinu gnjeva svojega, neću opet zatirati Efraima. Jer ja sam Bog, a ne čovjek, Svetac u tvojoj sredini; stoga neću dolaziti na grad.” (11,8-9)

“Otkupit ću ih iz ruke Šeolove, iskupit ću ih od smrti. Bit ću, smrti, kuga tvoja; bit ću, Šeole, pomor tvoj. Samilost će biti skrivena od očiju mojih.” (13,14)

“Iscijelit ću njihovo otpadništvo, ljubit ću ih dragovoljno; jer moj se gnjev odvratio od njih.” (14,4)

Bog je oslobodio Izrael iz Egipta, kao što je oslobodio i čovjeka kojeg je stvorio od grijeha i propasti.

Onda je napisao optužnicu protiv njih zbog klanjanja idolima, zloći i kolebljivom štovanju…

Kao što je napisao optužnicu protiv današnje crkve zbog ljubavi prema svjetovnom, štovanju palog čovjeka i veličanju nadarenih u svojim redovima.

Ali, u toj optužnici Bog je zapisao i put prema otkupljenju!

Bog nije samo napisao optužnicu i ostavio nas bez nade. Bog je već popločao put pokajanja, obnove i otkupljenja crkve.

Draga sestro, ako je ikada postojala prilika u našem životu da se raziđemo s ljubavlju prema čovjeku i njegovim sposobnostima…

ako je ikada ostojala mogućnost da prestanemo hodati po savjetu bezbožnih…

ako je ikada bilo vrijeme da prestanemo flertovati sa svijetom, misleći da će Bog zažmiriti jer smo dobra ‘kršćanska djevojka’ nedjeljom ili svako jutro točno u 6 sati imamo svoje vrijeme s Njim…

ako je ikada bilo vrijeme da odbacimo najezdu perverzne zabave koju nudi svijet…

To vrijeme je sada.

Bog zove svoju crkvu u pokajanje.

“Pokajte se dakle i obratite da vam se izbrišu grijesi, da bi od lica Gospodinova došla vremena okrjepe.” (Djela 3,19)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: