Trenutak kada se činilo da je tama pobijedila.
Ali, samo se činilo. A zapravo, dogodila se najveća pobjeda – Isus je ispunio Očevu volju do kraja. Otvorio nam je pristup u Svetinju nad svetinjama! Kakav trenutak slave!
Pa čak je i časnik počeo slaviti Boga. Ljudi su se kajali…
A Isusovi bliski prijatelji još uvijek zbunjeni, izdaleka sve promatrali. Opet, Isus je znao unaprijed i njihovu reakciju. I nikada ih nije osudio. Kakva ljubav, kakva milost!
Iako su to tada bili ljudi koji su vjerovali u Isusa SAMO DO KRIŽA. Uživali su u Njegovom prijateljstvu, učenjima, čudima, iscjeljenjima… Ali kada je došao križ, nisu razumjeli. Vidjeli su samo ono što se činilo… i nisu razumjeli.
Danas… mi, Isusovi učenici, imamo veliku prednost pred njima. Nama je poslan Onaj koji otkriva ono što je ispod površine, Onaj koji tumači, Onaj koji ohrabruje, Onaj koji tješi. Divni Duh Sveti!
On nam objavljuje da je Isus živ! Upravo sada – i oduvijek, i zauvijek! A oni koji nemaju tu objavu, nisu još otišli dalje od križa. Isus već odavno nije na križu, On je na prijestolju slave, zdesna svome Ocu. Živ – više nego što je bilo tko od nas živ!
I zato oni koji to čvrsto vjeruju, koji imaju objavu Duha o tome, žive jedan sasvim drugačiji život već sada. Život koji vidi i ispod površine, i iznad visoke planine, i ne samo ono što se čini… Dogodio se slavan trenutak – u poslušnosti Očevoj volji, Isus je podnio nezamislivu muku za nas, a zatim predao Ocu svoj duh… Kako bi Njegov Duh, Duh Sveti, mogao doći k nama i nastaniti se u nama zauvijek.
Sva slava Tebi, Gospodine moj!
“Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je. Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.« Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali.”(Luka 23:44-49)
