Mnogo puta mislimo o kršćanima koji su premoreni da su to kršćanski vođe. Ali, ima mnogo premorenih kršćana koji služe kao volonteri, također.
Jesi li ti jedna od ovih premorenih kršćana, koja se boji razočarat druge?
Možda si od onih koji uvijek kažu “da”, bojeći se da će tvoje “ne” razočarati Boga; ili možda sa sigurnošću znaš da mjesto gdje služiš je mjesto gdje moraš biti, ali tvoja služba ne donosi ispunjenje i osjećaš se u zamci.
Svaka od nas je bila u jednoj ili više ovakvih situacija.
Imale smo previše obaveza, ali ne dovoljno vremena; ipak nastavljale smo slušati poruke poput “Svi imamo ista 24 sata, ako drugi mogu, onda mogu i ja.”
I tako, nastavljamo dalje, osječajući krivnju i osudu zbog svoje nesposobnosti da idemo dalje, a iscrpljenost raste iz dana u dan.
Samo da znaš, ta poruka je laž.
Da, istina je da svaka od nasi ma ista 24 sata, ali nema svaka od nas isto breme. Osim toga, svaka od nas nema istu izdržljivost za nositi svoje breme.
Neke mogu ponijeti više, neke od nas mogu ponijeti manje.
Ako vjeruješ u onu poruku, nadam se da ćeš danas primiti svoju slobodu, jer ta poruka nije od Boga. U stvari, otkrit ćemo da je sam Isus rekao potpuno suprotno!
Jesi li premorena kršćanka?
Vjerujem da služba u crkvi može dovesti do određene premorenosti zbog našeg osjećaja dužnosti prema djelu Gospodnjem i služenju Njegovom narodu.
Kada se obično možemo odmaknuti od bilo koje druge obaveze, mi nastavljamo s obavezama u crkvi dugo nakon što smo iscrpli svoje sposobnosti da kvalitetno služimo, jer nekako osjećamo ako se odmaknemo, razočarat ćemo Boga.
Mogu li ti reći nešto? Nećeš.
Odmaraš li se u Bogu?
“ Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag i breme moje lako.” Matej 11,28-30
Ovi stihovi daju ton za svu našu službu Bogu.
Naša služba Bogu bi trebala biti služba koja daje odmor; ne služba koja kontrolira, zahtijeva i iscrpljuje.
Ako te služenje Bogu dovodi do iscrpljenja, onda je nešto pogrešno u tvom služenju.
Elizabeth Elliot ovako je rekla u svojoj knjizi Secure In the Everlasting Arms (Sigurna u vječnim rukama):
Jedan od razloga zašto smo uzrujani i užurbani je taj jer smo učinili posao od jučer i sutra, a ono što bi bilo ispravno je naša današnja briga. Ako zaista imamo previše toga za učiniti, znači da imamo nešto na našem popisu što Bog nije tu stavio. Predajmo svoj popis Njemu i tražimo od Njega što je to što moramo obrisati. Uvijek postoji vrijeme da izvršimo Božju volju, Ako smo prezaposleni za to, prezaposleni smo.
Iscrpljivati samu sebe u Božjoj službi ne dokazuje Bogu koliko si predana. To dokazuje da služiš u svojoj vlastitoj snazi.
To dokazuje da služimo iz straha i nesigurnosti.
Iz straha da ako ne učinimo sve, naša će se služba raspasti; iz nesigurnosti da ako ne učinimo sve, Bog će biti nezadovoljan.
Oba ova osjećaja imaju korijen u neprijateljevoj laži kako bi nas držao svezane u strahu, ponosu i s iskrivljenom slikom o Bogu.
Izbjegavati kršćansku premorenost zahtijeva odmor, počinak u Bogu.
Trudiš li se uzalud?
” Ako Gospod kuću ne gradi, uzalud se njome muče graditelji njeni; ako Gospod grad ne čuva, uzalud stražar bdije.” Psalam 127,1
Ako si uključena i služiš Bogu službu počinka i mira, nećeš raditi uzalud.
Kada mislimo da uspjeh ili neuspjeh naše službe ovisi o nama, tada se trudimo uzalud.
Značenje hebrejske riječi koju ovdje vidimo je zanimljivo. Ona ne znači samo bezvrijedno ili prazno, već znači pogrešno i lažljivo.
Kada služimo u crkvi u svojoj vlastitoj snazi, s pogrešnom idejom da ako mi ne učinimo sve, sve će se raspasti i Bog će biti nezadovoljan, gradimo na pogrešan način Božju kuću.
U stvari, gradimo kuću u kojoj ćemo štovati same sebe.
To nije stvarno Božja kuća ako je gradimo na svom ugledu: naš ugled u crkvi ili zajednici ili naš ugled kod Boga.
Kuće izgrađene na našem vlastitom ugledu su hramovi izgrađeni za klanjanje samima sebi.
Ali, ako ćemo staviti sa strane svoj ugled i svoj osjećaj dužnosti i sjetiti se da Bog mora graditi svoju kuću, više nećemo osjećati kontroliranje.
Odjednom, više nije važno radimo li mi “sve stvari”, jer bile one izvršene ili ne, to neće utjecati na rezultat.
Bog daje da uzraste, stvari to ne čine.
Ovo nije služba lijenosti; to ne znači da dajemo Bogu manje od 100%, već se što je motiv zbog čega služimo.
Služimo Bogu, ne svom ugledu.
Sada se možemo uključiti u službu počinka, znajući da naš trud ne donosi rezultate.
Naš trud je usmjeren na štovanje, ne na rezultate.
Gospod će graditi kuću dok mi služimo štujući ga i počivajući u Njemu.
Služiš li s žarom za izgubljene?
“Oni koji siju u suzama, žet će u pjesmi. Tko je išao hodeći i plačući, noseći sjeme sjetveno, doći će dolazeći u pjesmi, noseći snoplje svoje”. Psalam 126,5-6
Ništa kao služba kontroliranja i uzaludni rad ne krade naš žar za izgubljene duše.
Služba kontroliranja je služenje s krivom vizijom i ciljem.
Cilj ne bi smio biti služba ni služenje.
Cilj ne bi trebao biti uzbuđujući program za djecu, nagrađivane pjesme štovanja i CD-ovi ili čak velika, utjecajna crkva.
Cilj bi uvijek trebale biti izgubljene duše.
U psalmu 126 pisac opisuje radost Božjeg naroda koji se vraća nakon 70 godina izgnanstva u Babilonu.
Neki su cijeli svoj život proveli u izgnanstvu; nisu ni znali što je sloboda.
Danas u svijetu postoje milioni ljudi koji su proveli cijele svoje živote zarobljeni grijehom; oni ne znaju što znači sloboda.
Njima smo potrebni, da sijemo u suzama; žarkim suzama za njihovo oslobođenje, vapeći: “Vrati, Gospode, roblje naše!” (Psalam 126,4)
Kako sijemo u počinak, štovanje, služenje, idući u vapaju nazad i naprijed preko polja izgubljenih duša, noseći sjeme Božje Riječi, bez sumnje ćemo doći opet radujući se, noseći naše žetveno snoplje s nama.
Nećemo doći u Božju kuću opterećeni očekivanjima i iscrpljenošću, već ćemo doći radujući se!
Radujući se u vjeri, znajući da smo sijali, i Bog daje da uzraste.
Mi služimo štujući i u počinku, a Bog gradi kuću.
Jednog dana doći ćemo radujući se potpuno s našim žetvenim snopljem duša dobijenih za Isusa Krista!
Draga sestro, ako si ovo ti, ako si premorena služeći Bogu volontirajući, u skraćenoj službi ili punovremenoj službi, ja sam bila na tvom mjestu.
Hodala sam premorena, razočarana i iscrpljena u službi.
Tu sam da ti kažem, to nije Bog.
Opterečena čekivanjima da žrtvuješ svoje dragocjeno vrijeme sa svojom obitelji da bi služila Bogu, to nije očekivanje kojim nas Biblija poučava.
Unutarnji pritisak da kažeš “da” jer se bojiš reći “ne”, to nije od Boga.
Toliko puta taj pritisak dolazi iz naše nesigurnosti i ne poznavanja tko smo u Isusu Kristu.
Kada znamo tko smo u Kristu, tada znamo što Krist očekuje od nas.
Možemo počinuti znajući da služiti Kristu nije opterećenje ili kontroliranje, već je to služenje u miru i štovanju.
Kada znamo tko je Krist, tada možemo otpustiti grč kojim služimo.
Slobodne smo da služimo Njemu štujući ga, znajući da rezultati ne zavise od nas; ovise o Njemu!
