“Žao mi je ali ova mama je gotova za večeras.”
Dosta mi je!
Bila sam doslovno gotova. Toliko da sam čak dopustila u frustraciji da kažem jednom od moje djece i ono sto nisam trebala.
To je bio jedan od onih tjedana.Tri noći za redom moja veoma bolesna mala djevojčica bila je budna pod visokom temperaturom. Pridružio joj se i brat koji se neprestano budio tvrdeći da ne može spavati ( što vjerujem da je bilo opravdano ,ali svejedno ,uh..) Treće djete je ozbiljno iskušavalo moje strpljenje svojim neposluhom a četvrto slatko djetešce željelo je da satima slušam dugu listu njegovih izuma( koji uglavnom ukljućuju selotejp) a koji su se neumorno stvarali u tom malom mozgu koji nikada ne miruje.
Isuse pomozi mi.
Sama sam na ovo pristala,to dobro znam. I da me ne shvatite pogrešno- blagoslovljena sam preko svake mjere. I zaista ,svih ovih godina ,bila sam spremna na sve i svaku žrtvu koja dolazi uz djecu. Ah, znam to dobro u svom umu ,ali kad mi tijelo i srce oslabe,Isuse pomozi mi. Tjelesno nisam prirodno stvorena da podnesem toliku količinu redovne nesanice a da pritom još uvijek budem strpljjiva na kraju veoma dugog dana.
U trenucima kad smo najslabiji ,ako ćemo iskreno,pretpostavljam da smo svi bili u sličnoj situaciji zbog nečega u nekom trenutku našeg života.
Duboko u srži našeg bića, jednostavno nam je dosta žrtve.
Možda si vjeran i radišan zaposlenik čiji trud nikad nije priznat ,dok se drugi prijevarom uspinju prema uspjehu.
Možda si dio crkvenog osoblja i godinama tiho i vjerno služiš bez priznanja.
Možda si njegovateljica koja nesebično pruža, ili pacijent koji se beskrajno bori.
Ili si možda jednostavno prijatelj,kčer,sestra,žena,majka…koja nekako uvijek puno daje ali malo primi za uzvrat.
Možda se zaista jako trudiš živjeti za Isusa, a odricanje od ovozemaljskih stvari se čini kao preskupa cijena za platiti.
Cijeli svijet i tisuću i jedna knjiga samopomoći će ti reći –Odustani! Žrtva je prevelika. Brini se za samu sebe.
Ali Isus je došao sa porukom koja je tako različita od ove koju nam nudi društvo, i koja će spasiti svijet. On nije tu poruku samo propovjedao, on ju je i živio. Služio je u trpljenju …
Kad je Isus okupio svoje učenike na posljednjoj večeri , imao je svako pravo zahtjevati da ga tretiraju kao Kralja. Tjelesno je sigurno bio umoran od naporne službe u zadnjim danima na zemlji.Nesebično je služio-iznova i iznova liječeći bolesne i hraneći gladne- no Židovi su ipak ustrajali u svom nepovjerenju da je Isus zaista Mesija iako su prisustvovali čudu za čudom koje se dešavalo. Ovaj “čovjek od žrtve” služio je unatoč saznanju da će ga neki od njegovih najbližih pratitelja uskoro izdati i zanijekati Ga.
Niti jedan drugi kralj u povjesti nije dao više a primio manje. No,on niti nije bio samo još jedan kralj…
I kao da to nije bilo dosta ,na kraju svog služenja ponio je težak teret svoje neminovne smrti. A mogao je povikati” Bože, ne mogu više. Žrtva je prevelika!”
No umjesto toga,zanemario je sebe i ponizno se prignuo da opere noge griješnicima.
Prijatelju,ne dopusti da ponavljanje ove priče ili jednostavnost ovog čina skrenu tvoju pažnju sa duboke misterije Krista. Umjesto da grca u tami dana koji mu predstoje ili da zahtjeva priznanje za spasenje svijeta,Isus je još jednom pokazao kako on nije došao da ga služe,već da On služi ( Matej 20:28) On je čak kleknuo kako bi poslužio upravo onog koji će ga predati u ruke njegovim ubojicama.Po ljudskim mjerilima to je nezamislivo.Bilo je to daleko od posla dostojnog Kralja nad kraljevima, no ipak bio je to apsolutni primjer kako bi mi koji smo u Kristu trebali živjeti naše živote.
Znaš, u Kristu, sve izgleda drugačije.
Sve te neprospavane noći i teški dani kad mi je jednostavno dosta žrtve … Sve to izgleda drugačije zbog Isusa. S Njegovom snagom mogu služiti umjesto da tražim da mi služe.I mogu se žrtovati čak i u sred trpljenja,, i ne moram čekati na priznanje ili period kad sam u dobroj formi da bi velikodušno pružala ljubav i ohrabrenje drugima.Mogu se poniziti i ne očekivati svjetovno priznanje, znajući koliko je bolje skupljati blago kod Krista.
Zašto je posljednja večera tako važna? Zato što nas upućuje da odvratimo pozornost od nas samih i da nikad ne zaboravimo dobrovoljnu žrtvu koju je Isus podnio za mene i za tebe . I kada to zaista pamtimo duboko u suštini našeg bića,onda možemo reći…
Niti jedna žrtva nije prevelika.
Oće ,ne moja volja ,nego Tvoja volja neka bude…
“Dakle ako ja,Gospodin i Učitelj,oprah vama noge i vi ih morate prati jedni drugima.Dao sam vam primjer ,da i vi činite kako ja učinih vama”
Ivan 13:14-15
Do njegovih nogu
