Jesi li ikada prolazila kroz period kada se Bog činio jako daleko i da te ne sluša?
Bila sam tamo.
Sjedila sam i promišljala o neredu u svom životu i pitala se gdje da nađem Boga. Nadati se da će Bog uletjeti i srediti određene probleme, a znam da Bog to može; to se ne događa tako uvijek.
Znam da nisam sama i da je Bog uvijek sa mnom. Ali, pogledajmo Davidove riječi u Psalmu 10. David kaže:
Zašto Gospodine stojiš izdaleka?
zašto se kriješ u danima tjeskobe?
Ne samo da David osjeća da je Bog udaljen, već David osjeća da se Bog namjerno skriva.
Draga moja, ako si ovo osjetila nekada, ovo je tako jako bolno.
David opisuje one koji ga tlače kao ohole, zle, uznosite i pohlepne. U njihovim spletkama oni govore: “Nema Boga”.
Oni ne misle da će biti uhvaćeni i David se pita znaju li što govore! Čitamo dalje u Psalmu 10:
Putovi su mu svagda izopačeni;
tvoji su sudovi daleko od njegova pogleda:
kao na sve neprijatelje svoje prezrivo on na njih otpuhuje.
U srcu svome reče: “Neću se pokolebati, jer me zlo neće snaći nikada.”
Psalam 10,5-6
Ovaj Psalam vrijedi danas, baš kao i u vrijeme kada je napisan. Često izgleda kako su bezbožnici uspješni i ništa ih ne može zaustaviti. Ali, njihov osjećaj sigurnosti je lažan. Misle da su nepobjedivi, ali se varaju.
Možemo vidjeti uspješnost onih koji ne štuju Boga i to nas može protresti. Možemo se pitati, zašto njima sve ide lako, dok se mi borimo sa teškoćama.
Ali, Bog nije obećao da će pravednicima ukloniti nevolje. On je obećao pomoć u doba nevolje.
On je obećao da će On biti naša utvrda i snaga.
David nastavlja u Psalmu…
Usta njegova puna su kletve, lukavstva i prijevare:
pod jezikom njegovim je zloća i ispraznost.
Sjedi u seoskim skrovištima; na tajnim mjestima ubija on nedužna:
oči njegove vrebaju uboga.
Potajice leži u zasjedi kao lav u svojoj špilji:
leži u zasjedi da zgrabi uboga kada ga u svoju mrežu uvuče.
Zguri se on i unizi se da ubogi padne od snage njegove.
U srcu svome reče:
” Bog je zaboravio: sakrio je lice svoje: neće on to nikada vidjeti.”
Psalam 10,7-11
- Je li Bog zaboravio?
- Skriva li se Bog?
- Vidi li svu bol koju osjećam?
- Zašto Bog to ne zaustavi?
Bila sam tu! Imala sam iste misli. Zato volim Davida, kao primjer nama.
Gdje on ide postavljajući ovakva pitanja?
– On ide ravno Bogu.
Gdje mi trebamo ići sa našim pitanjima?
– Ravno Bogu.
U zadnjih 7 stihova u Psalmu 10, David nas poziva na djelo.
Ustani Gospodine, digni ruku svoju Bože:
ne zaboravi ponizne.
Zašto bezbožnik prezire Boga, govoreći u svom srcu:
“Ti za to nećeš ništa zahtijevati.”
Ti si to vidio; jer ti gledaš nedjela i pakost,
da uzvratiš rukom svojom: tebi se prepušta ubogi:
ti si pomoćnik siročadi.
Satri mišicu opaku i zlu čovjeku:
istražuj njegovu opakost dok je više ne nađeš.
Gospodin je kralj u vijeke vjekova:
iz zemlje njegove nestade neznabožaca.
Gospodine ti si čuo želju poniznih:
ti ćeš pripraviti srce njihovo, ti ćeš dati da čuje uho tvoje;
Da obraniš pravo siročadi i ugnjetenih,
da više ne tlači čovjek zemaljski.
Psalam 10,12-18
Dana nam je velika privilegija da možemo ići ravno Bogu univerzuma u molitvi. Nemoj to propustiti! On nas voli i želi da vapimo Njemu. On nas želi utješiti i pomoći nam.
Ne možemo uvijek razumjeti Božje putove, ali možemo doći do Božjeg prijestolja i reći:
“Bože, ne zaboravi mene! Pomogni mi! Čuvaj me!”
U teškim vremenima tražila sam od Boga da djeluje i u tim trenucima, nije izgledalo kao da Bog djeluje. Ali, tko zna od čega me sve zaštitio. Moguće je da sve što se događalo moglo je biti dest puta gore. Ja to nikada neću doznati. Bog me zaštitio i proveo me kroz svaku situaciju sa kojom sam se suočavala. On je vjeran!
Suočavaš li se ti s nemogućim? Ili si tjeskobna i boriš se s nečim što izgleda nemoguće? To što blokira put pred tobom, možda neće nestati u jednoj molitvi. Ali, u ovo te mogu uvjeriti…
Bog se ne skriva od tebe.
Bog čuje tvoje molitve.
Bog voli tebe.
Zato, nastavi govoriti Bogu o tome!
Iako ne volimo teške okolnosti u kojima smo zaglavile, mi se možemo nadati. Doći će dan kada više neće biti suza, neće više biti boli.
I obrisat će im Bog svaku suzu sa očiju;
i neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti:
jer ono prijašnje je prošlo.
Otkrivenje 21,4
Ne gubi nadu!
Bog te SLUŠA.
Nastavi hodati s Bogom,
