Možete li vjerovati da su uskršnji blagdani prošli, a tako i ovo proučavanje? Vrijeme doista leti, no samo stoga što je slavlje prošlo ne znači da trebamo prestati razmišljati o tome što se tog dana zbilo na križu. Isusovo uskrsnuće je donijelo život svima koji vjeruju u njega a naši životi bi to trebali odražavati. To nije stvar ostavljanja na nekom blagdanu ili danu. Uvijek je praktična i uvijek je važna istina koju stalno nosimo sa nama.
Jedna od poruka na križu je ona o pomirenju između Boga i čovjeka; i čovjeka i čovjeka. O tim stvarima želim danas pisati.
1. Pozvane smo na pomirenje jedni s drugima
Kao što je sigurno da Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ pomirenja.
2. Korinćanima 5:19
Grijeh sve kvari, čak i odnose. Koliko je prijateljstva uništeno zbog neopreznih riječi i okrutnih namjera? Ali kako je Bog pomirio nas sa sobom, mi trebamo nastojati pomiriti se jedni s drugima. Grijeh uvijek nađe mjesta da se ugura između prijatelja, unutar braka, među braću i sestre. I uvijek iznova treba izvršiti popravke na mjestima koje je grijeh oštetio. Ali kako nadići povrijeđenost, bol i izdaju onih koje volimo? Kao i uvijek,vraćamo se na istine evanđelja.
Kao kršćani, rođeni smo silom Boga, stare su stvari nestale, a mi smo nova stvorenja – stvorenja koja ne smiju zamjerati, njegovati ogorčenost ili se držati povrijeđenih osjećaja, već umjesto toga opraštati tamo gdje je potrebno.
Oklijevamo li ili debatiramo u našim umovima o pitanju oproštenja i onda idemo Bogu i molimo ga da nam oprosti kao što mi opraštamo drugima? Sjetite se da Bog odmah oprašta, bez oklijevanja!
Octavios Winslow
Kako treba izgledati to oproštenje? Moramo odmah oprostiti, u potpunosti i iskreno baš kao što je Bog oprostio nama.
2. Pozvane smo da druge pomirujemo s Bogom
Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista – kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite s Bogom! Njega koji je bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.
2 Korinćanima 5:20-21
Kao sljedbenice Krista, mi smo ambasadorice Božje. Trebamo govoriti u Božje ime i reći svima koji će slušati Radosnu vijest Evanđelja. To nije samo naša privilegija, već i poziv.
Kao žene koji su iskusile opraštajuću milost Božju iz prve ruke trebamo imati poriv da i drugi pronađu svoj mir s Bogom. Jer, kako će pronaći pomirenje, ako im mi ne velimo? Kako će čuti o ljubavi Božjoj, ako im ne pokažemo put do Isusa? Evanđelje kojem vjerujemo je najbolje što možemo dati drugima. Ne ponuditi ga onima u potrebi znači negirati njihove potrebe i Božji poziv.
Postoji stotine lekcija koje možemo naučiti od križa, no najvažnija je ona o pomirenju. Da li imamo ikakvo pravo zadržati oproštenje za sebe ako nam je Bog oprostio? Zar se ne bi trebale veseliti što možemo podijeliti tu vijest s onima oko nas? Od naše djece do naših susjeda – svi trebaju čuti za Kristovo predivno djelo za grešnike sadržano u njegovoj žrtvi i uskrsnuću.
Gledajući na Isusa,
