Ne bih rekla da sam loša osoba.
Mislim, volim svoga muža i djecu, dobra sam susjeda, ne kradem, ne lažem niti varam, poštujem pravila. Činim drugima ono što bih htjela da oni čine meni. Čitam svoju Bibliju, molim se i znam mnogo biblijskih stihova.
Sve u svemu, kada promislim, nisam uopće tako loša.
Mnogo je kršćana koji razmišljaju na ovakav način.
Biti “dobar kršćanin”.
U stvari, mislim da je ovakvo promišljanje stvorilo svojevrsni kompleks među kršćanima, kompleks perfekcionizma gdje su kršćani jako marljivi da bi dosegli ovaj ideal.
Svaka nova generacija taj ideal samo malo prilagodi kako bi poboljšali glavni cilj “biti dobar kršćanin”.
I baš onda, kada pomisliš da se možeš opustiti, jer radiš sve što treba da bi bio “dobar kršćanin”(ovo stavljam u navodnike, jer moram biti iskrena i priznati da ni ne znam što to točno znači jer nikada nisam pronašla definiciju kako dobar kršćanin je dobar), podijeliš svoj politički stav, svoju parolu protiv pobačaja ili svoj stav o homoseksualnosti i odjednom…
tvoj stav od “dobrog kršćanina” postane osuđujući kršćanin, zao kršćanin ili kršćanin fundamentalist.
Pismo nas, u stvari, oslobađa od ovog kompleksa “dobrog kršćanina”.
Pisano je: Nema pravednoga, ni jednoga, nema onoga tko razumije, nema nikoga tko traži Boga. Svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni: nitko ne čini dobro, nema ni jednoga. Rimljanima 3,10-12
Nitko nije rođen dobar
Svaka osoba, u ljudskoj povijesti, osim Isusa Krista, rođena je grješna.
Istina je da od našeg prvog udaha, imamo prirodu grješnika koja divlja u nama. Zbog ovoga nijedno dijete ne treba poučiti kako da udari drugo dijete, oduzme igračke ili laže da bi se izvuklo iz nevolje.
Kao roditelji ne volimo misliti o svojoj djeci kao grješnicima, ali to je ono tko oni jesu. Ne, duboko u sebi, tvoje dijete nije dobro. On ili ona možda želi biti dobro, ali ih mi moramo poučiti da se njihova dobrota ne temelji na njihovom ponašanju, već na djelu Isusa Krista.
Grijeh je nagonski, jer se nismo rodili dobri, mi smo rođeni grješni.
Naša dobra djela nikada neće biti dovoljna
Svaka vjera koja ne priznaje stvarni razlog Isusove žrtve, mora se vratiti na čovjekova dobra djela kako bi se čovjek oslobodio.
Čak i kršćani, koji razumiju da se naše otkupljenje temelji samo na Isusovoj krvi, u iskušenju su da se ponašaju kao da njihova dobra djela imaju veze s tim.
Istina je, nema vage koja će vagati naša dobra i loša djela i ništa neće poništiti grijeh koji smo učinili. Samo je jedan način na koji to može biti učinjeno i to je kada prihvatimo Isusovu krv za naše otkupljenje.
Naše ponašanje ne određuje našu dobrotu, jer je ono iskvareno sebičnim ambicijama, skrivenim motivima i željom za osobnim uspjehom.
Biblijski junaci nisu bili “dobri kršćani”
Jesi li ikada pogledala junake vjere (Hebrejima, 11 poglavlje)? Jesi li vidjela tko se tamo nalazi?
Noa – pijanica
Abraham – lažljivac
Izak – bio je pristran prema sinovima
Jakov – prevario je svoga brata
Josip – imao je problem sa ponosom
Mojsije – ubio je čovjeka
Rahaba – bila je bludnica
Gideon – bio je kukavica
Samson – krijepost mu je pravila veliki problem
David – imao je aferu i ubio muža svoje ljubavnice
Samuel – imao je potkupljive sinove
Osim junaka vjere, tu su i učenici koji su bili neobrazovani i iskvareni ljudi. Pavao je proganjao kršćane, pa čak i u službi vidimo Petra koji je pokazivao predrasudu prema kršćanima koji nisu židovskog porijekla.
Ovo nam ne bi trebala biti dozvola da živimo i grješimo, već bi nas trebalo podsjetiti da unatoč našim pogreškama, Bog nas još uvijek može upotrijebiti za svoje namjere!
Kada promašimo i svojim životom ne dostignemo neke nebulozne ideale, umjesto da dozvolimo tim greškama da nas muče i proganjaju, trebamo se samo pokajati i radovati u Božjoj milosti koja oprašta i obnavlja!
Greška je događaj, nije ono tko smo mi. – F. Dean Hackett
U stvari, ubijeđena sam da je težiti biti “dobar kršćanin” samo po sebi grijeh, to je grijeh ponosa. Takav način razmišljanja pretpostavlja da ako smo dovoljno dobri, Bog će nas voliti i blagosloviti više.
Takav način razmišljanja pokazuje da ne razumijemo da sva dobrota u nama dolazi od Boga.
Takav način razmišljanja pokazuje da ne razumijemo da sve dobro što smo učinili sami od sebe je iskvareno našom sebičnošću i ponosom.
Ali svi smo mi kao nešto nečisto, i sva naša pravednost je kao prljavi dronjci; i svi mi kao list venemo; opačine naše su nas kao vjetar odnijele. Izaija 64,6
Ne, ja nikada neću biti dovoljno dobra.
Bez Isusa, daleko sam od toga da budem dovoljno dobra.
Ali, krv Isusova premošćuje tu provaliju… Njegovom krvlju i Njegovom milošću… ja sam dovoljno dobra.
