Izaija

Ovo je duhovna borba, ne smijemo vjerovati čovjeku

Bez sumnje nalazimo se u jakoj duhovnoj borbi za pravednu i svetu crkvu koja zna tko je njen Bog i za napredovanje evanđelja.

Poništavanje crkve dolazi u svijetu, kao i svih kršćana koji žele govoriti istinu.

Ako govoriš protiv LGBTQ+, okrenut će ti leđa.

Ako govoriš protiv pobačaja, okrenut će ti leđa.

Ako govoriš protiv nemoralnosti, preljuba i odricanja prije braka, izrugivat će ti se sa svakog mjesta i okrenut će ti leđa.

Ako govoriš protiv nebiblijskih doktrina ili kritiziraš rodnu teoriju, teologiju oslobođenja i … bit ćeš označen i zatim odbačen.

Ako govoriš protiv nebiblijskog ekumenizma i isključivosti evanđelja, bit ćeš izrugan i odbačen.
Ako govoriš o crkvi kao važnoj i potrebi da bude otvorena i da djeluje, primit ćeš baražnu vatru riječi, a zatim odbačen.

Činjenica je da veliki dio crkve trenutno ne želi istinu jer mnogi nisu primili ljubav prema istini, zato im je Bog poslao djelotvornu zabludu. 2. Solunjanima 2,9-12

Onda, kako da borimo ovu bitku?

Pišem ovaj članak znajući da me čitaju u cijelom svijetu, jer ovu bitku ne bore samo Amerikanci.

Iako često Amerikanci misle da se samo oni bore, to nije tako.

Sve ovo navedeno s čime se suočava crkva u Americi, događa se skoro u svakoj zemlji na svijetu, i crkva u svijetu suočava se s duhovnom borbom koju treba shvatiti ozbiljno.

U Izaiji od 11. do 16. poglavlja vidimo da se Juda suočava s zastrašujućim protivnikom.

Asirijom.

Asirci su bili užas u svijetu u ono vrijeme. Bili su okrutni do demonskih proporcija.

U stvari, znalo se dogoditi da bi se u nekom gradu stanovništvo samo pobilo, kada bi doznali da vojska Asirije ide na njih. Znali su što Asirci rade svojim zarobljenicima.

I sada je Juda na njihovom putu.

Čitamo o ovome u 2. Kraljevima od 18. do 20. poglavlja. Ne samo da je Asirija napredovala prema Judi, već su i hulili Boga na svom putu… rugali se kralju Ezekiji zbog njegove vjere u Boga.

U Izaiji od 16. do 20. poglavlja čitamo kako Bog upozorava Judu da se ne udružuje s okolnim narodima, jer Božji sud dolazi na svaki od njih.

Juda se nije trebala pouzdati u snagu pojačane ljudske snage i udruživanje oružanih snaga dovelo bi do njihovog suprostavljanja Asirijskoj vojsci.

Bog bi se borio za njih.

To je bila duhovna borba koju bi Bog borio protiv Asirije.

“Jao, buka mnogih pukova što huče kako huče morā, i šumor narodā što šumore kao šumor silnih voda. Šumore narodi kao šumor mnogih voda, ali kad ih Bog prekori, pobjeći će daleko i bit će gonjeni po gorama kao pljeva na vjetru i kao vrtlog prašine na vihoru. A u večernje doba, gle: strahota! Ali još prije jutra, nema ih više. To je dio onih koji nas pljačkaju i sudba onih koji nas plijene.”

Izaija 17,12-14

U 2. Kraljevima u 19. poglavlju, prorok Izaija ohrabruje Ezekiju da stoji u svojoj vjeri u Boga i da se ne pouzdaje u čovjeka za svoje spasenje.

Bog je htio poraziti asirijsku vojsku preko noći.

U 2. Kraljevima 19,35-37 čitamo o anđelu Gospodnjem koji je uništio preko noći 185 000 asirijskih vojnila.

Draga sestro, ne smijemo boriti ove bitke u tijelu.

Borba za stvarnu, pravednu crkvu i napredovanje evanđelja neće se dobiti na političkom polju.

Ta se borba neće dobiti boljim obrazovanjem i većom svjesnošću.

Ta se borba neće dobiti raspravama i umovanjem.

Sigurno neće biti dobivena crkvom koja se udružuje s nevjernicima da bi osnažila svoj glas.

Samo je jedan način na koji se dobija duhovna borba, a to je na našim koljenima u molitvi i zastupanju.

Mi ne vodimo naše borbe kako se svijet bori.

Mi svoje borbe dobivamo na našim koljenima, vjerujući da je Bog već ispred nas i pobjeđuje u toj borbi za nas.

Draga moja, mogu li te ohrabriti danas da budeš snažna u onome što je istina za tebe.

Božja Riječ, svaka Riječ, svako slovo, svaka i najmanja jota u Bibliji je istina. Doslovno.

Nemoj se obeshrabriti u ovom ratu gdje se, upravo sada, kršćani odbacuju. Bog je na našoj strani.

Neprijatelj nas želi zastrašiti da zašutimo od straha.

Ne dozvoli mu to!

Ali, nemoj postati ni samouvjerena. Ne vjeruj u svoju vlastitu mudrost i snagu; u svoje vlastite riječi i svjetonazor, jer to nije način kojim se borimo u ovoj borbi.

Ezekija nije izašao na Asirce svojom vojskom.

Anđeo Gospodnji je to učinio.

Ezekija je uzeo pismo koje se izrugivalo i hulilo na Boga, prinio ga pred Boga i molio.

Tako pobjeđujemo u svojim borbama.

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.