„Božić je jednostavan… i kompliciran!“
Ovo je jutros u crkvi rekao moj pastor, a ja samo to brzo zapisala.
Novorođenče u štalici. Jednostavno.
Pa to je Bog u štalici. Razumijemo to. (Istina, teško je to stvarno razumjeti, ali nije to sada tema pa zato idemo dalje! Lol!)
Međutim sve se naizgled JAKO komplicira kad u priču ubacimo pečenje kolača, ukrašavanje domova, kupovine, umatanje poklona, domjenke, koncerte i obiteljska okupljanja.
I zato sam googlala pitanje: „Kako doživjeti savršen Božić?“ i Internet mi je izbacio sljedeće stavke:
- Uživaj u iščekivanju
- Priredi božićnu filmsku večer
- Pročitaj božićnu knjigu, kao što je „Božićna priča“ Charlesa Dickensa
- Kupuj na internetu
- Napiši pismo Djedu Božićnjaku
- Ispeci božićne kolače
- Stvori neku novu božićnu tradiciju, kao što je kupovina neke nove dekoracije ili uvođenje novog deserta
- Sudjeluj u natjecanju umatanja poklona
- Idi na klizanje, obiđi najljepše ukrašena mjesta u gradu i posjeti adventski sajam
Na ovom popisu ne nalazi se rođendanska torta za Isusa, ali to nas ne bi trebalo iznenaditi jer sve ovo predstavlja našu priliku da donesemo Isusa ovom svijetu koji je okrenut naglavačke! Jer mi smo svjetlo svijeta!
Jesi li ikada razmišljala o tome što bi ostalo od Božića kad bi iz njega izvadili božića – Krista rođenog kao čovjeka? S obzirom na to da sam odrasla u kršćanskom domu, oduvijek znam da je jedini razlog za slavlje Božića upravo Isus. Ali neke od vas došle ste Kristu kasnije u životu i poznato vam je kako izgleda slaviti Božić bez božića – novorođenog Krista.
Svijet je unakazio značenje Božića. Zatrpao ga je tisućama besmislenih stvari do te mjere da mi kao kršćani jedva možemo pronaći božića – dijete Krista ispod te hrpe igračaka i kolača!
I uvijek smo u napasti ugađati sami sebi. Želimo imati ono što ima svijet preokrenut naglavačke. Ali zar ne shvaćamo da sve te slike lišene Krista koje vidimo po časopisima i internetskim objavama zapravo ništa ne donose. Njihova obećanja su tako prolazna. Nude samo prolaznu sreću koja isparava u ništavilo u trenutku kad otkuca ponoć na Božić i dođe 26. prosinca. Onda se budimo s osjećajem praznine i krivnje.
Moramo izaći iz tog strašnog svijeta snova koji nam trgovci pokušavaju prodati, bez Isusa, ali i dalje s Isusom.
Ali ovdje počinjemo ulaziti u tok izokrenutog svijeta… svi dani planiranja, kupovanja, ukrašavanja, pečenja i zamatanja mogu nas ispuniti očekivanjima koja ovaj svijet nikada ne može ispuniti.
Jedno izgubljeno parkirno mjesto, jedna svađa sa suprugom ili grubi komentar člana obitelji…. i Božić postaje sve manje sanjiv. Ova ne baš sanjiva stvarnost služi kao podsjetnik da je sve što svijet okrenut naglavačke nudi – prazno.
Filmske večeri, kućice od medenjaka i pisma djedu Božičnjaku ne mogu se usporediti s radošću koja dolazi od poznavanja i hodanja s Kraljem kraljeva!
Kao Kristovi sljedbenici, ne smijemo juriti za sljedećom dugom, sljedećim usponom, sljedećom dobrom stvari, već juriti za našim Spasiteljem, Bogom, rođenim u jaslicama.
Naš Božić mora izgledati drugačije.
Ne smijemo propustiti Krista.
„ Dok su tamo bili, njoj dođe vrijeme porođaja. I rodi sina svojega, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, zato što nisu imali mjesta u gostionici.“ – Luka 2,6-7
Stani. Gdje su žene u ovoj priči? Gdje je bila gostioničareva supruga? Gostioničar je mogao jasno vidjeti da je bila pred porodom. Zašto nije pozvao primalje? Gdje je njezina svekrva? Zar je grad bio toliko prepun ljudi da u gostionici nije bilo mjesta – da ova siromašna djevojka rađa sama uz Josipa? Gdje je bio baby shower za bebu i nova odjeća? Nije imala dječju odjeću pa ga je umotala u krpe?
Nitko nije bio zao prema njima… samo nisu bili ondje! Jesu li žene bile prezauzete brinući se o svojim obiteljima? Sigurno, briga o našim vlastitim obiteljima je dobra i časna stvar – ali Bog se rađao! I one su to propustile!
Kako možemo ne propustiti Krista ovog Božića?
Matej 25, 34-40 nam kaže:
„Potom će kralj reći onima sebi zdesna: ´Dođite, koje je Otac moj blagoslovio, primite u posjed kraljevstvo što vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer, ogladnjeh, i dadoste mi pojesti; ožednjeh, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah gol, i obukoste me; oboljeh, i pohodiste me; i bijah u tamnici, i dođoste k meni.´
Potom će mu pravednici odvratiti: ´Gospodine, kada te vidjesmo gladna, pa te nahranismo, ili žedna, pa napojismo? Kad li te vidjesmo kao putnika, i primismo te? Ili gola, pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, te dođosmo k tebi?´Kralj će im odgovoriti: Źaista, kažem vam, koliko učiniste jednom od ove moje najmanje braće meni učiniste.´“
Eto, to je to. Davati, pozivati, odijevati, skrbiti i posjećivati… strance, zatvorenike, potrebite, one koji pate oko nas. Bilo što što smo učinili za nekoga u potrebi – učinili smo za Krista.
Ovo je ono što nas razlikuje od „savršene Božićne čarolije“ koju nudi izokrenuti svijet. Fokus nije na nama – fokus je na Kristu.
Priključi se – ovog ću petka podijeliti praktične načine kako zadržati Krista u Božiću. Ali do tada priključi se u odjeljku za komentare i podijeli koji su neki od načina na koje tvoja obitelj zadržava Krista u Božiću. Željela bih uključiti neke od vaših misli u post za petak!
Nastavi hodati s Kraljem
