Zastrašujuće, okrutno i divno djelo Krista, koji će nas spasiti od vlastitog grijeha i razaranja, započelo je. Izdao ga je Juda, a Petar zanijekao. Nakon Kristova uhićenja ostatak učenika je pobjegao i sakrio se. Krist je odveden u pritvor, a ljudi koji su ga držali, početi su igrati okrutne igre. Stavili su mu povez preko očiju, ismijavali ga, a jedan ga je udario govoreći: “Proreci! Tko je taj koji te udario?” (možete pročitati u drugim evanđeljima da su ga udarali, pljuvali i šamarali, Matej 26:67,68; Marko 14:65 ) Ujutro su ga doveli pred Sanhedrin, Veliko vijeće, gdje su se svi vjerski vođe su okupili. Čovjek kojeg su pokušavali uhvatiti u zamku i uhititi za 3 duge godine napokon je u njihovoj milosti. Tijekom tog vremena s Velikom vijećem tri njegove titule su spomenute.
Krist – Mesija
“Ako si ti zbilja Mesija, reci nam!” “Ako vam to reknem – odgovori im – sigurno mi nećete vjerovati, Luka 22:67.
Riječ “Krist” i Mesija znači “pomazanik”. Jedan je hebrejski izraz, a drugi je grčki. Isus pokušava izbjeći pojam “Mesija”, jer je to bio vrlo politički pojam. On nije došao rušiti vlade, već naša srca. To je bio opasan termin oko Rimljana. Oni nisu marili ako se on nazvao “Bogom”, ali termin “Krist” ih je naveo na pomisao da planira političku pobunu. Da su vjerski vođe mogli navesti Isusa da veli da je Mesija, mogli su ga odmah predati Rimljanima koji bi ga rado bi ga pogubili.
Sin Čovječji
Ali će poslije ovoga Sin Čovječji sjediti s desne strane Boga.” Luka 22:69
Ovo je naziv koji je Isus izabrao za sebe. Time govori o svojoj ljudskosti, jer činjenica je da je rođen kao i svi ostali ljudi, da će on iskusiti smrt kao i svi ljudi. (Lk 9:22), ali on također govori o Danielu 7, gdje taj Sin Čovječji ima sve ovlasti. Ovo je utjecalo na Veliko vijeće na pogrešan način, jer se Sin Čovječji u Danielu 7 smatra božanskim i tako su znali točno na što Isus cilja .
Sin Božji
Čelnici su ga sada odmah otvoreno pitali, da li je on Sin Božji, nadajući se da će uhvatiti Isusa u nesumnjivom bogohuljenju. O njegovom rođenju anđeo je najavio da će se zvati” Sin Svevišnjega”. Na krštenju glas s neba je rekao: “Ti si moj Sin, Ljubljeni moj (Lk 3,22), a opet na gori preobraženja glas iz oblaka, reče: “Ovo je Sin moj, Izabranik moj, Njega slušajte” (Lk 09:35) i tako na kraju im Isus daje ono što oni željeli čuti! .
Oni su ga pitali: “Dakle, ti Sin Božji?” “Vi pravo velite, jesam – odgovori im” (Lk 22:70). Da, napokon! Oni su imali sve što im je potrebno za uhititi Isusa i ubiti ga. Oni su bili zaslijepljeni mržnjom i njihova srca su zatvorena za otkrivenjem Božjim, koje je stajalo u modricama i ranjeno upravo ispred njih.
Čitajući ovaj navod moramo si postaviti neka teška pitanja. Što mi velimo, tko je Isus? Sigurna sam da ćemo brzo reći, “O, da, on je Sin Božji koji posjeduje svu moć Krista koji oduzima grijehe”. Ali da li ono što mi kažemo da vjerujemo pokazuje način na koji živimo? Ili ćemo potražiti spas negdje drugdje? Naše razmišljanje je ponekad malo iskrivljeno. Vjerujemo da samo Isus može platiti kaznu za naše grijehe, spasiti naše duše i da nas pripremi za nebo, a još uvijek imamo problema vjerujući da nas on može spasiti od ostatka stvari u našim životima. Ako nas Isus može spasiti od pakla onda nas on sigurno može spasiti od naše tuge, naše nestrpljivosti i od naših stvari koje nas gnjeve. Ako je on u stanju preuzeti na sebe sav gnjev Božji tada je on u mogućnosti da nam pomogne postati ženama punim poštovanja i majkama punim ljubavi. On može ojačati našu vjeru, čuvati nas od pada, dati nam hrabrost, pa čak i ispuniti naš život radošću.
Stvarno pitanje nije što mi velimo tko je Isus, već što je on je rekao da je. Isus je govorio, postigao je naše spasenje. Da li mi stvarno vjerujemo njemu?
Gledajući na Isusa,
Jen
