Job 1
Predivno i zastrašujuće poglavlje, zar ne?
Već smo čitali da je ovaj zapis o Jobu jedan od najstarijih događaja u Bibliji, događalo se ovo prije Abrahama.
Vidimo Joba koji je pravednik, čovjek po Božjem srcu. Čovjek s kojim se Bog hvali, čije srce Bog poznaje.
Bog poznaje svakog od nas. Zna gdje smo jaki, ali poznaje i naše slabosti.
Sad, kad ponovo čitam, Bog kao da je izazivao sotonu, jer Bog poznaje Jobovu duhovnu snagu.
Međutim, vidimo da je Job imao slabost. Djecu.
Job nije bio siguran u njihova srca pred Bogom, nije znao što je u njihovim srcima.
Da bi bio miran i siguran za svoju djecu Job je prinosio žrtve.
Job je prinosio žrtve REDOVNO za svoju djecu.
Ono što ostavlja poseban dojam, što zapanjuje dok čitamo ovo poglavlje, je Jobova reakcija na napad kojim ga je neprijatelj udario.
Kad je čuo vijest Job je ustao, razderao haljine, obrijao glavu – za ovo je trebalo vremena – i onda obožavao Boga.
Job je primio udarac, pokazao bol i patnju i svjesno donio odluku i obožavao Boga. Za bogatstvo je mudro rekao: gol sam došao i gol ću napustiti zemlju.
Ali, riječi: Bog dao, Bog uzeo, blagoslovljeno ime Gospodnje – to su rječi vjere i pouzdanja, riječi čovjeka koji zna da Bog je.
Hvala ti Oče za ovu Riječ.
Hvala Ti jer uvijek iznova otvaraš nove dubine.
Molim Te Oče za mudrost i mir, da razumijem što se događa u mom životu.
Molim Te Duše Sveti uči me i poučavaj me, stavljam sebe, svoj život u Tvoje ruke, da me vodiš i pokazuješ put.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse!
Job 2
Đavo ne miruje.
Ali i Bog je siguran. On poznaje svoje.
Znam li ja kolika je snaga u meni?
Dozvoljavam li Duhu Svetom da me ohrabri?
3 prijatelja su došla ohrabriti Joba. Sjedili su s njim 7 dana i 7 noći, u tišini. Postili su zajedno s Jobom.
Znam li ja šutjeti i čekati na Boga, da me utješi i ohrabri? Možda, čak, dođe i neprimjerena riječ sa strane – kao što je Jobova žena pokazala svoju bol …
Ali, znam li čekati na Boga, da me Njegov mir ispuni i da mi On pokaže pravi put?
Oče molim Te mi pomogni da rastem u strpljenju, da mi čekanje na Tebe nikad ne bude teško.
Molim Te Oče pomogni mi da živim u Tvom miru, da donosim odluke i sve što radim da bude iz Tvog mira.
Hvala Ti Duše Sveti jer me učiš.
Molim Te Duše Sveti pomogni mi da držim svoj fokus na Isusu, da sve što proživljavam gledam iz ugla koji mi daje Isusova pobjeda na križu.
Hvala Ti Duše Sveti.
Hvala Ti Isuse!
Volim Te Isuse!
Job 3
Napokon se događa. Job puca. Bol i razočarenje, gorčina počinju izlaziti van.
On želi da nikad nije začet!!!
On želi da se nikad nije rodio!!!
Očekuje smrt – jer misli da će tako stići olakšanje!!!
I tako, „istresajući“ svoju dušu – u stvari, otkriva tajnu:
sve čega se bojao – to se dogodilo!
Nema mira, ni počinka, i nevolja se sručila.
Tu su naše lekcije:
- u redu je „istresti“ dušu pred Bogom i onim tko nas razumije
- ali, zatim, preispitajmo sebe: gdje je moja vjera?
Vjerujem li više u ispunjenje molitvi (žrtve koje je Job prinosio za svoju djecu) ili u milost Božju?
Odakle dolazi moj mir?
U pouzdanju koje imam u Bogu!
Rimljanima 8:32 kaže: Kad nam je dao Svog Sina zar nam neće s Njim dati i sve ostalo?
Ili mislim da će mi ispunjene molitve, kad je moj život posložen kako sam ja zamislila – da će mir doći odatle?
Oče, molim Te za mudrost, molim Te otvori oči mog srca da upoznam puninu Tvoje milosti i dobrote. Želim u što većoj i dubljoj mjeri upoznati Tebe, Tvoju veličinu, koliko si moćan Bog, da Ti jesi vječni Otac i Princ mira.
Molim Te Duše Sveti pomogni mi da upoznam značenje riječi Princ mira – da to znači Onaj koji je Gospodar, koji vlada mirom.
Duše Sveti molim Te mi pomogni da živim u zahvalnosti i da spoznam da sva zahvalnost dolazi od Isusovog križa i prolivene Isusove krvi.
Hvala Ti Duše Sveti.
Hvala Ti Isuse!
Volim Te Isuse!
Job 4
Koja slika?
Ovo poglavlje opisuje, daje sliku čovjeka koji ne pozna Boga – čovjeka koji živi u svijetu, ne u duhu. Čovjek od zemlje sazdan, bez razumijevanja.
Ali, radujmo se!!! Mi, ja i ti, koje vjerujemo nemamo više svoju pravednost.
Mi smo oprane Isusovom krvlju!
Isus je, sam, govrio kako su stari čeznuli za ovim što mi danas, kao vjernici imamo.
Radujmo se! Bog je poslao Svog Sina, poslao ga je za mene i za tebe, da danas – zbog Božje pravednosti, oprane u Isusovoj krvi imamo zajedništvo s Ocem! Hallelujah!!!
Hvala ti Oče!
Hvala Ti za Tvoj veličanstveni plan, za Tvoju predivnu ljubav.
Hvala Ti Isuse jer si Ti Očevu milost izlio, izlio si u svojoj krvi, do zadnje kapi.
Hvala Ti Duše Sveti jer ne živim više ja, sad sam tvoj hram! Hallelujah!!!
Molim Te Duše Sveti pouči me o ovoj istini, da bude najvažnija u mom životu.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse!
Job 5
Kako nam Bog govori u predivnim stihovima.
Vjerujem da Jobu, u njegovoj patnji, nije bilo lako čuti ove riječi.
Ovi stihovi opisuju Boga i daju utjehu da On uvijek sve okreće na dobro (Rimljanima 8:28).
U trenutku patnje – otrgnuti se od boli i razočarenja i pogledati u Boga – potrebna je sva snaga koju samo vjera može dati.
Danas vidimo koliko je nama lakše, nego onima koji su živjeli prije Krista.
Mi živimo u doba milosti, kad znamo odakle naša vjera dolazi.
Danas mi znamo da je Bog dao Svog jedinorođenog Sina da nijedan koji vjeruje u Njega ne pogine već ima život vječni.
Mi nismo vidjeli, ali su zapisali za nas da bi naša vjera bila potpuna.
Pismo kaže: blagoslovljeni koji nisu vidjeli, a vjeruju.
Hvala Ti Oče za Tvoju Riječ, koja je uvijek novo ohrabrenje, od koje vjera jača i dolazi snaga.
Oče molim Te za mudrost, da Tvoja Riječ živi u meni, posebno da se objavljuje u doba boli i patnje, razočaranosti.
Duše Sveti molim Te za utjehu i ohrabrenje, pomogni mi da upoznam i primim novu dozu milosti, milosti koja mi je potrebna za danas.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse!
Neka mir i radost, mudrost i ljubav Isusa Krista rastu u svakoj od nas u Isusovo ime!
