Sharing is caring!

 

{Uvod: Dobro Jutro Djevojke su trebale u periodu do Božića proučavati Poslanicu Rimljanima. Takav je bio Courtneyn plan. U ovom članku Courtney dijeli svoj život s nama, iskrena do kraja.}

 

 

 

Bila sam u pobješnjeloj oluji skoro godinu dana. Usred moje oluje, Bog me držao smirenom i sigurnom. Sada je oluja završila i moj život se ni u čemu ne može usporediti s onim kakav je bio prije nego je oluja počela.

 

Oluja je uništila moju budućnost, moje nade, moje snove i ja neću nikad više biti ista. Osjećala sam kako Sotona diše za mojim vratom, taj ričući lav koji traži koga da uništi, učinio je moj dom svojim igralištem. Ali, Bog nas nije ostavio i On je moje sidro kroz ovu oluju i stavio me na čvrsto tlo. Sada je vrijeme da podijelim.

 

Kada sam započela svoj blog u kolovozu 2008. godine {prije 8 godina}, nisam imala viziju niti plan gdje će me sve to odvesti. Bila sam djevojka iz (američke države) Ohio, voljela sam prvo Gospoda i svoju obitelj nakon Njega i čeznula sam da me Bog upotrijebi za ispunjenje velikog poziva.

 

Moja nada je bila da ohrabrim žene da žive dobro napajajući se sa živog izvora, žive riječi Božje. Odatle je i došlo ime za moj blog – Women Living Well (Žene koje dobro žive).

 

Nikada nisam planirala da pišem o mom braku i obitelji. Moji prvi članci na blogu (koji se više ne mogu pročitati) bili su o Poslanici Galaćanima i bili su napisani za vrijeme pobožnosti. Ali, kako je vrijeme prolazilo, ja sam pisala sve više i više, otvorila sam prozor u život moje obitelji. Pozdravila sam vas i uvela u proslavu praznika –  kako to radimo u mojoj obitelji, u naše školovanje djece kod kuće, u moju kuhinju, moj brak i ostalo. Neke od vas, koje me prate duže vremena, mogle ste primjetiti da sam počela zatvarati taj prozor. Kako su djeca došla u tinejđerske godine, htjela sam im ostaviti više privatnosti. Ali, ovdje se događa nešto drugo…

Moj blog je doživio mnogo okreta i zaokreta, baš kako se događalo i u mom životu.

 

Tužna sam jer danas dijelim s tobom veliki preokret u mom životu.

 

Sada sam samohrana mama.

Moj muž je odlučio otići.

Prijateljice, dala bih svoju desnu ruku da nas on nikada neće napustiti. Sve što sam pisala na blogu, kao i u mojoj knjizi, o našem braku, za mene je bilo stvarno. Naš brak nije bio savršen. Ja nisam bila savršena žena. Ali, vjerovala sam da je svaka borba koju smo imali normalna. Iskreno volim Keitha i voljela sam biti u braku s njim. Djeca i ja žalimo svakodnevno za njim, odkada je otišao.

 

 

Glava našeg doma je otišla, ali srce je još uvijek tu i Bog je naša glava. Jednu stvar sam naučila kroz ovu kušnju, kada sam usamljena, Bog je stvarno dovoljan. On je moja stijena, moja radost, moj mir, moja utjeha, moja snaga, moja zaštita i ljubav moje duše.

 

Keith i ja smo se sreli i počeli izlaziti kada sam bila maturantica, sazrijevali smo zajedno. Izlazili smo 4 godine i onda bili u braku 19 godina. Najveći dio mojih najljepših sjećanja u životu uključuju njega. On je bio prvi koji je vjerovao kada sam dobila ideju za blog i ohrabrio me kada sam počinjala. On mi je rekao, davno prije nego sam počela voditi blog, da vjeruje kako ću jednoga dana napisati knjigu. On je bio uključen u potpisivanje mog prvog ugovora za pisanje knjige i uvijek sam imala njegovo odobrenje kada bih imala govoreće angažmane.

Ali, Sotona – on je ričući lav koji traži koga da proždre (1. Petrova 5:7,8). Znam da pišući na blogu, stavljam metu na leđa svog muža. To samo po sebi lomi moje srce zbog njega. Duhovna bitka u našim životima bila je teška i iscrpljujuća.

Nekoliko dana nakon što nas je moj muž napustio, sjedila sam za kuhinjskim stolom kod moje sestre, sa svojom najužom obitelji i zetovima, oči su mi “ispale” od plakanja. Pitala sam ih trebam li napustiti ovu službu na internetu, napraviti pauzu godinu dana ili nastaviti.

Jednoglasno su mi rekli da nastavim pisati.

Tako sam nastavila pisati, a ova kušnja curi u neke od mojih videa i članaka na blogu tokom prošle godine. Naše proučavanje knjige o Jobu bilo je baš u pravo vrijeme, jer smo je prolazili u doba mog šoka i poricanja.

Ovaj blog neće postati tjedno izvješće moje kušnje. Upravo sada prolazim kroz mnoge stvari sa savjetnicom i trebam vremena da obradim sve što se dogodilo. Ali, iskreno ću pisati i s vremena na vrijeme osvrnuti se na ono što prolazim.

 

Ispričavam se što ranije nisam podijelila što se ovdje događa…

Bila sam na koljenima, u molitvi, kroz suze, preklinjući Gospoda da ga vrati kući i činjenica da me Bog nosio kroz ovo razdoblje i davao mi je riječ da pišem vjerno svaki. pojedini. tjedan. ovdje na blogu je ništa manje nego čudo.

Bog je tako, tako dobar.

 

Iako sam imala biblijske temelje da se rastavim od muža, on je bio taj koji je tražio razvod i pokrenuo postupak. Ja sam potpisala, oslobađajući ga da ide i razvod našeg braka je izvršen na sudu.

 

Za ovo vrijeme, želim zaštiti oboje, svoju djecu i bivšeg muža. Tražim da ne govorite ništa protiv njega u komentarima. Ako se nađe ogovaranje ili kleveta, ja ću to brisati.

Volimo puno Keitha, molimo za njega svakodnevno i jako nam nedostaje.

 

 

Prazna stolica za našim stolom, prazno mjesto u našoj garaži i prazno mjesto dok smo u crkvi su podsjetnici da se molimo za čovjeka kojeg jako cijenimo, volimo, koji nam nedostaje.

Hoćeš li se moliti za mene i moju obitelj?

 

 

“Pa da i dolinom sjene smrti prolazim, zla se bojati neću, jer ti si sa mnom. Tvoja šiba i štap tvoj, oni me tješe.”
Psalam 23:4

 

Tako zahvalna da Kralj hoda uz mene,

Courtney

Ne boj se, jer ja sam te otkupio; tvojim sam te imenom zazvao — ti si moj.

2 Kad preko voda prelaziš, ja sam s tobom; ili preko rijeka, preplavit’ te neće. Kad pođeš u oganj, nećeš se opeći i plamen te opaliti neće.

3 Jer ja sam Gospod, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.”

Izaija 43:1-3