Izraz spasenje postao je pravi kršćanski izraz.
Mislimo o Vojsci spasa ili uličnom propovjedniku koji nosi sendvič-znak upozorenja o kraju svijeta.
Ali, kada u kršćanskom smislu mislimo o spasenju, prvo što se moramo pitati je:
Spasenje od čega?
Ako govorimo o biti spašen, označavamo potrebu za spaenjem od neke opasnosti. Tako, kada govorimo o spasenju, prvo moramo imati jasno razumijevanje što je i od čega mi, ili netko drugi, trebamo biti spašeni.
Pismo nam daje jasni odgovr na to pitanje.
Što Biblija govori o spasenju?
U Ivanovom evanđelju, Ivan krstitelj ovo govori o Isusu: “Onaj tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a onaj tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti život, nego gnjev Božji ostaje na njemu.” – Ivan 3,36
Čekaj malo! Mislila sam da je Bog onaj koji ljubi, ali ovdje govori o gnjevu Božjem nad onima koji ne vjeruju.
Zašto Bog nije tolerantniji?
Zato jer Božja prva namjera, za cijelo stvaranje, čak i ljudski rod, je da uzveličaju Njega.
To je naša najveća svrha, za to smo rođeni. Ali, naša pobuna protiv Njega, naše nevjerovanje u Njega, naše odbijanje da mu dozvolimo, kroz Bibliju, da nam propisuje kako da živimo, to je šamar u Njegovo lice.
U cijeloj povijesti, od kada su Adam i Eva uzeli zalogaj ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, čovječanstvo šamara Boga u lice sa svojom pobunom i odbijanjem da prihvati Njegovu vlast nad njima.
Čak i Izraelci.
U Poslanici Rimljanima vidimo zašto je ovo uništavajuće: “jer plaća za grijeh je smrt…” Rimljanima 6,23
Smrt naše duše.
Na kraju, smrt našeg tijela.
Vječna smrt našeg duha.
Bog je stvorio nebo kao vječno odredište za sve koji umru, ali sa jednim uvjetom:
Moraš biti savršen.
Moraš biti svet.
To ne izgleda pošteno. Ili je?
Sve je posloženo protriv nas od prvog dana!
To poprilično eliminira svako ljudsko biće, jer vidimo da i Biblija kaže: “Nema pravednoga, ni jednoga…” (Rimljanima 3,10) i “Jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave” (Rimljanima 3,23) i “Zbog toga, kao što je po jednome čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili…” (Rimljanima 5,12).
Čovjek je stvoren za vječnost. Naše tijelo umire, ali naš duh je vječan. Ako naš duh ne može, po Božjim striktnim pravilima, živjeti vječno u nebu, samo je jedna alternativa za ljudski rod: “Zli će biti isposlani u pakao”. – Psalam 9,17
Ovo bi, izgleda, dalo potvrdu svima koji opisuju kršćane kao ljute i radikalne ljude koji urlaju na sve da idu u pakao. Ali imag jedna činjenica.
Bog je ljubav.
On zaista je i evo kako je On to dokazao.
Bog zna, da od dana kada smo se rodili, imamo namjeru da radimo ono što ne bi smjeli. U stvari, Biblija kaže: “Jer zna on građu našu; spominje se da smo prah.” – Psalam 103,4
To u stvari znači da Bog razumije našu ljudsku prirodu. On nije zaboravio činjenicu da mi nismo savršeni i nećemo to nikada biti.
Tako je stvorio novo pravilo za nebo.
Ono kaže da za sve loše što učinimo: ono krivo što činimo, a nismo mislili; krivo što činimo jer smo tvrdoglavi i želimo učiniti na svoj način; krivo što činimo iz prkosa… zbog kojeg god razloga; postoji način učiniti sve novim.
Jesi li se ikada osvrnuo unazad i požalio što si nešto učinio? Neka glupost iz srednje škole, kao npr. prepisivanje na ispitu iz matematike…
Ili nešto veće, kao npr. učinjeni pobačaj… i bol i krivnja koja nikako da te napusti?
Dakle, postoji način da to ode.
Ovo je dio gdje vidimo da Bog je ljubav.
Biblija kaže: “I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.” Hebrejima 9,22
Evo o čemu se radi.
Mi ne možemo biti oni koji će prolijevati krv, jer biće koje treba žrtvovati mora biti potpuno savršeno. I to nam ostavlja samo jednu osobu.
To je ono zbog čega je Isus došao na zemlju.
“Jer njega koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu.” 2. Korinćanima 5,21
On se nije slučajno rodio.
On nije došao tako da može govoriti lijepe stvari ljudima.
On nije došao da nam kaže da trebamo voliti i opraštati jedan drugome.
On niti nije došao da iscijeli ljude i dade im bolji život.
Isus je došao samo sa jednim razlogom… da umre.
“Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega
vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.” Ivan 3,16
To je jedna jedina svrha zbog koje je Isus rođen. Božji je plan za Isusov život bio da On bude taj koji će proliti svoju krv tako da naši grijesi mogu biti oprošteni.
Bog je doslovno dozvolio da Njegov jedini Sin bude ubijen kao zločinac, tako da naš duh ne bi trebao provesti vječnost u paklu.
Ali, postoje četiri uvjeta za to. Isusova krv nije tek-tako dala svoj ljudskoj rasi, prošloj, sadašnjoj i budućnoj, slobodan ulaz u nebo.
