Jedna stvar što nam nedostaje kod slavljenja

Sharing is caring!

Što je stvarno slavljenje?

Da, znam, to je onaj dio bogoslužja kada pjevamo pjesme slavljenja. Međutim, je li samo to slavljenje? Je li slavljenje samo kada pjevamo? Da li je slavljenje samo neka vrsta pjesama ili pjevanja?

To su pitanja koja sam sebi postavljala prije nekih 15 godina kada sam počela osjećati veliku promjenu u kršćanskoj glazbi. Odjednom su svi počeli pjevati “slavljenje” i bilo koja pjesma se zvala “pjesma slavljenja”, bez obzira na tekst.

Odgovor na ta pitanja potpuno je promjenio moju perspektivu slavljenja i što uopće znači slavljenje.

Kao kršćani, često stavljamo život u raznovrsne kalupe.

Kad čitam Bibliju, to je kršćanski.

Kad idem u dućan, to je svjetovno.

Kad pjevam pjesmu koja se pjeva nedjeljom, to je slavljenje.

Kad perem suđe…..

Ali nije Božja namjera gledati život na taj način.

Za mene kao Božje dijete, sve što radim treba biti slavljenje; jer Duh Sveti živi u meni i želi utjecati na sve što radim, sve što govorim, gdje god idem i s kim god razgovaram! Bog ne stavlja život u kalupe, nego sve pomiješa.

 

Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite — sve činite na slavu Božju. 1 Korinćanima 10,31

 

Taj isti princip vidimo ovaj tjedan i u Ponovljenom Zakonu 11-15. Zapravo, svako poglavlje govori o slavljenju; bilo da je poslušnost, odredbe za način štovanja i žrtvovanja, kažnjavanje onih koji idu za drugim bogovima, davanje desetine, ili poštovanje prema drugima.

Bog ne smatra slavljenjem samo pjevanje ili molitvu, nešto kao da jest ili nije “kršćanska aktivnost”. Slavljenje nije samo čitanje Biblije ili evangelizacija.

Slavljenje je stil života.

Kada spremam kuću, pripremam ručak, ili vozim djecu na sportske aktivnosti, slavim Boga jer kada služim obitelji, služim i Njemu.

Ali postoji problem: naš stav.

Ako služim obitelji s lošim stavom, ne slavim Boga jer Bog ne može biti proslavljen kroz moj loš stav. Moj stav određuje koga slavim. Kada služim obitelji, zapravo služim Bogu jer mi je Bog dao obitelj kao službu. Kada sam na poslu, služim Bogu jer mi je Bog dao taj posao.

I zato je Pavao rekao: “služeći dragovoljno — kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će svatko — bio rob ili slobodnjak — učini li što dobro, to isto primiti od Gospodina.”

I kada obitelji dajemo 100% sebe, kada na poslu dajemo 100% sebe, ne dajemo se ljudima nego Bogu. Ne služimo šefu nego Bogu….

i to je slavljenje.

Možda razmisljaš “ali ne da mi se dati 100%” ili “nemam 100% za dati nekome”.

Daj ono što imaš, kao udovica koja je dala Gospodinu sve što je imala, i Bog će te nagraditi!

Jer činimo čudo kada radosnim srcem punim slavljenja dajemo Gospodinu sve što imamo….što više dajemo, to više se srce puni! I srce postaje izvor radosti bez dna, jer slavljenje uvijek donosi radost!

Što je slavljenje?

Slavljenje je način na koji živim!