Nema sumnje da će Isus ponovo doći.
Prije nego što je otišao u nebo, obećao je: “[ponovo] doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14:3)
Pitanje nije hoće li Isus ponovo doći, niti kada će doći jer je rekao: “Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” (Matej 25:13).
Pitanje je – živimo li kao da zaista vjerujemo da Isus može doći svaki čas?
Želimo li Ga kao što je Zaručnica u Pjesmi nad pjesmama poželjela svog Zaručnika?
Dok čitamo tu knjigu, vidimo veliku strasnu ljubav: njezinu za Kralja Salomona i njegovu za nju. Njihova ljubav i bračna ceremonija u trećem su poglavlju slika Krista i Njegove crkve.
Bog nas voli tolikom strašću da je bio voljan poslati Svog Sina u svijet gdje će Ga ljudi mrziti, odbaciti i ubiti… samo da bi osvojio njihova srca! Koja ljubav!
Volimo li Ga istom strašću?
Do koje mjere Ga volimo? Jer Bog nas voli bez mjere!
Zaručnica je imala puno strasti za Salomona:
Što je jabuka među šumskim stablima,
to je dragi moj među mladićima;
bila sam željna hlada njezina i sjedoh,
plodovi njeni slatki su grlu mome.
Na engleskom, umjesto “bila sam željna” piše “s velikom radošću”. Kada smo zadnji put obavili vrijeme pobožnosti s velikom radošću?
Kada smo zadnji put kušali i vidjeli da je dobar Jahve?
Dalje je govorila:
“Po ležaju svome, u noćima,
tražila sam onoga koga ljubi duša moja,
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla.Sretoše me čuvari koji grad obilaze:
Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?Tek što pođoh od njih,
nađoh onoga koga ljubi duša moja.
Uhvatila sam ga i neću ga pustiti.”
Dok sam ovo čitala, srce mi se slomilo jer sam doboku u sebi znala da nemam ovu strast koju ona ima za svog ljubljenog! Istina je da Boga volim, ali je mnogo drugih stvari osvojilo moje srce.
Ona željno njega zove da ide s njom.
“Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja,
noćivat ćemo u selima.
Jutrom ćemo ići u vinograde
da vidimo pupa li loza,
zameće li se grožđe,
jesu li procvali mogranji.
Tamo ću ti dati ljubav svoju.”
Pitam se: “Ustajem li željno i radosno da provedem vrijeme s Bogom?”
Ali dio knjige koji me je osudio je šesto poglavlje.
U šestom poglavlju vidimo kako je Salomon imao drugi užitak. U prethodnim poglavljama vidjeli smo riječ “vrt” u smislu bračnog odnosa. Ali u Pjesmi nad pjesmama 6:2 vidimo drugi “vrt”, koji ima drugi smisao – Salomonovo kraljevstvo.
Otišao se brinuti za svoje kraljevstvo.
Prije 2 000 godina neki je drugi Kralj otišao pripremiti Svoje kraljevstvo. Imao je zadatak od Svog Oca ostaviti Svoju Zaručnicu, ali obećao joj je da će se vratiti po Nju.
I upravo dok živimo u kraljevstvu ovoga svijeta pripadamo nekom drugom kraljevstvu! Ovaj svijet nije naš dom. Privremeno boravimo ovdje, ali naš dom je s našim Zaručnikom u Njegovom kraljevstvu.
No, bojim se da je nekima (uključujući i sebe) ovaj svijet postao previše udoban.
Dok sam čitala Pjesmu nad pjesmama, razmišljala sam kako bi bilo da poznajem takvu djevojku, koja bi stalno govorila takve stvari o svom zaručniku; koja bi neprestano govorila o njemu takvim ludim opisima.
Mislila bih da je previše zaljubljena… da je skroz luda.
Jesam li ja luda za Isusom? Mislim li na Njega neprestano? Da li moje srce teži za Njim i za nebom? Jesam li u nekom (i ne svjetovnom) smislu zaljubljena u Njega?
Ako su odgovori negativni… ili ne toliko… onda imam veliki problem.
Jer onda to znači da je nešto drugo osvojilo moje srce.
Nešto prolazno.
Nešto svjetovno.
Nešto što se može zvati “idol”.
Drage moje sestre, ovih osam dana dok sam čitala ovu knjigu, bila sam preplavljena tugom što moje srce ne teži za Bogom kao što je zaručnica težila za Salomonom.
Poželim Ga, istina je. Ali uz Njega je još puno stvari koje su osvojile moje srce.
Ovaj svijet postao mi je previše udoban.
Vrijeme je da počistim srce od ovoga svijeta, da moje srce Njemu pripada… i samo Njemu!
