„… koja ima svjedočanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posvećivala.“ (1 Tim 5,10)
Možda nećemo sve biti pozvane služiti u stranim zemljama, volontirati u zatvorima, a možda niti započeti neku svoju službu, ali sve možemo biti gostoljubive u našim domovima, kojima nas je Bog blagoslovio.
Ne dopusti da te pojam „gostoljubivost“ odvede u drugom smjeru. Izbaci iz svoje glave „Martha Stewart“ tip gostoljubivosti i samo duboko udahni. Naš cilj nije savršenstvo nego srce koje služi i ljubi one koji ulaze u naš dom. Sigurna sam kako nije slučajno da „gostoljubivost“ i „bolnica“ imaju isti latinski korijen riječi, što znači „liječenje“.
Kada otvorimo naše domove i naša srca onima koji trpe na bilo koji način, Bog koristi naš čin služenja da započne proces liječenja ranjenih duša.
Kome možeš danas otvoriti vrata svoga doma? Možda usamljenoj mami iz susjedstva kojoj treba razgovor s nekim odraslim, treba joj da je netko pogleda u oči i iskreno upita; „Kako si“? Možda udovici iz tvoje crkve, čiji je muž nedavno preminuo? Možda kolegici s posla koja treba čuti da je Bogu stalo do nje? Možda dječaku iz nogometne ekipe tvoga sina, koji treba malo pažnje i možda neki topli obrok?
Znate, mislim da često povjerujemo u tu veliku laž koju nam sotona servira. Pomislimo da Bog želi od nas da samo VELIKE stvari činimo za Njega. Da se računaju samo VELIKE stvari. VELIKE stvari, poput postajanja misionarom u nekoj prekooceanskoj zemlji, poput usvajanja stotinu djece, poput prodaje sveg našeg posjeda ili poput odlaska u punovremenu kršćansku službu. Znate, VELIKE stvari!
Ali što ako mnogima od nas, On ne govori o tim stvarima? Što ako to nije Njegov plan za mnoge od nas? Što ako je Njegov plan čak bolji od toga?
„Što ako je Njegov plan umnožiti naš doseg od strane svake od nas pojedinačno, dok postajemo namjerno usredotočene i svrhovite, koristeći naše domove, kojima nas je već blagoslovio, da dosegnemo ljude koje nam je poslao… otvarajući svoja vrata i srca njima?“
Što ako smo pozvane samo pomoći onima koji se osjećaju usamljeno da se osjećaju dobrodošlo, nudeći im jednostavan obrok i mjesto za stolom u našoj toploj kuhinji?
Postoji snaga u širenju poziva. Ne vjerujete mi? Dozvolite mi da s vama podijelim osobnu priču. Životi se mogu mijenjati kroz pozivanje.
Kada sam bila na prvoj godini studija, moja se obitelj morala preseliti u Texas zbog tatinog posla. Djevojka koja je odlučila ostati kod kuće i ne otići daleko na studij, odjednom se našla sama, daleko od svoje obitelji. Udaljenost između Ohioa i Texasa bila je veća od jednog punog rezervoara benzina i ta je studentica bila slomljena. Tada je u priču ušla Joanie. Zapravo, ona me nije dobro poznavala. Njezina i moja obitelj išle su u istu crkvu prije nego što su se moji roditelji odselili, ali njezina ponuda meni da provodim vikende u njezinom domu bila je nejvjerojatna.
Joanie je jedna od onih rijetkih žena, koja ne samo da duboko ljubi Gospodina, nego i svoju vjeru stavlja u akciju. Vidjela je djevojku u potrebi, slomljenu zbog iznenadne selidbe njezinih roditelja, i jednostavno je srela u njezinoj potrebi i ponudila joj svoj dom. Bila je oduševljena ponuditi, a ja sam bila oduševljena primiti. Kroz četiri godine, osjećala sam ljubav od svakog člana Joaniene drage obitelji, do tog stupnja čak da moje tri djevojčice smatraju Joanie svojom bakom i zovu je JoJo.
Bog je uzeo slomljenost i bol koju sam osjećala zbog tog što je moja obitelj morala odseliti na drugi kraj zemlje i blagoslovio me s još jednom obitelji koju volim i koja me voli. Te četiri godine bile su ispunjenje mnogim usponima i padovima, stranputicama i vraćanjima na pravi put i uvijek je bio blagoslov ući kroz vrata Joanienog doma, sjesti za njezin stol i jednostavno biti voljena kao jedno od njezine djece.
Zbog toga što je Bog koristio Joanie i njezinu gostoljubivost u mom životu, ja čeznem proslijediti taj dar i širiti pozive gostoljubivosti u mom vlastitom životu. Poznajem vrijednost otvorenosti doma onima koji su izvan naše obitelji. Posljednje četiri godine otvaram svoja vrata gotovo svakog utorka navečer za četiri posebne djevojke, koje su moje učenice. Imam čast promatrati ih kako rastu i sazrijevaju od 7. razreda do sada, a imati ih u svom domu blagoslovilo me više od 1000 puta. Da ne spominjem koliko je to praktično kada trebam dadilju!
Sjećam se kako je Joanie uvijek govorila da je za nju bio blagoslov što sam živjela s njima. Uvijek sam mislila kako je lijepo od nje što to kaže, ali sam smatrala da to govori samo zbog ljubaznosti. Sada kada sam ja u toj ulozi da otvaram svoja vrata i svoje srce tim djevojkama, mogu iskreno reći… zaista sam blagoslovljena. Joanie je bila u pravu.
(Slikano jučer nakon našeg sastanka! Zaista VOLIM ove djevojke i počašćena sam da im mogu služiti na ovaj način!)
„Znate, Bog je tako čudesan. Kada želimo nekoga dosegnuti i blagosloviti, otvarajući svoja vrata i stavljajući jedan tanjur više na svoj stol, puno puta smo mi one koje su na kraju blagoslovljene.“
I onda, što ako bi sanjale zajedno i razmišljale o mogućnostima promjena, koje Bog čini u našim domovima dok mi proširujemo naš poziv da budemo gostoljubive?
Što ako bi ostavile sa strane napasti savršenstva, nerealnih očekivanja i umjesto toga ponudile stvarne domove, jednostavne obroke i srca koja ljube? Kako Bog može djelovati kroz te jednostavne čine poslušnosti?
Bog je i prije koristio muškarce i žene u njihovim domovima kako bi promijenio zemlje, a ja vjerujem da će i opet.
Koristio je Nehemiju i nekoliko Židova da obnovi zid oko Jeruzalema. Nehemija je ohrabrivao sve da obnove dio zida koji je blizu njihovih domova. Sa svakom obitelji koja se usredotočila na obnovu baš onog dijela gdje ih je Bog već postavio, u domovima, na ulicama, u susjedstvima, On je obnovio zid u rekordnom vremenu – za točno 52 dana. Ono što su ljudi pokušavali učiniti kroz nekoliko godina, Bog je učinio kroz nekoliko dana.
Što bi moglo značiti za našu zemlju kada bismo zaista ozbiljno shvatile poziv na gostoljubivost?
Mogu samo zamisliti… i moliti da tako bude!
Razgovarajmo: Kako vam ide s tjednim izazovom koji nam je ponudila Jen? Voljela bih čuti vaše ideje pa vas molim da podijelite u vašim grupama!
Izazov (7. tjedan)
Ovaj tjedan molimo da nam Bog stavi na srca neke ljude kojima bi mogle služiti. A onda razmislimo o praktičnim načinima na koje bi ih mogle blagosloviti. To će nas izvesti iz naše „zone ugodnosti“ i to je dobro. Rastemo kada se istežemo.
Voli Boga silno!
Ako ste propustile naš poseban video od ponedjeljka, možete ga ovdje pogledati : https://www.youtube.com/watch?v=avgxhRNz0Q0
Želite li više čuti od Jeninog muža, Joea? Možete ovdje: http://www.redeemerfellowship.org/sermons/
A možete pratiti i privatni blog od Jen, ovdje: http://jenthorn.com/
