Najveće čudo od svih je to kad Bog pogleda u mene, tebe,
u svu našu prljavštinu i slomljenost,
pa ipak veli, „Odabirem tebe. Ti si predivna.“
Puno blato bilo je zaglavljeno na mom licu. Puno. Ljepljiva mješavina znoja i prljavštine koje je na neki način – premazana kao ratne boje – pronašla način do mojeg čela dok sam bila u vrtu i plijevila zapušteni cvjetnjak na velikoj vrućini.
Budimo iskreni, to su dani za koje se nadam da nitko ne stane nenajavljeno. Hahaha.
Još uvijek je bilo dvorište puno alata za čišćenje i izgladnjele djece koja čekaju večeru i možda sam uočila od prošle večere natrpano suđe u sudoperu, ajme meni.
Susjedi su prolazili a ja sam se pretvarala da ih ne primjećujem, dok sam završavala svoj posao. Ima još samo malo dnevnog svjetla, opravdam se, i odgovorne mame moraju hraniti svoju djecu kad tad. I samo tako, dozvolila sam još jedan razgovor, jedan osmijeh jednu priliku da nekog ohrabrim kad hoda kraj moje kuće. Pet minuta koje je moglo napraviti razliku, izgubljeno je.
A onda se dogodio požar, i za manje od pet minuta, sve se promijenilo.
Sjedili smo uspravno na krevetu nakon što smo čuli – zvuk tako zapanjujući da i u našim snenim stanjima, znali smo da je nešto ozbiljno. Nasilna oluja ostavlja pustoš u našem mirnom susjedstvu, a glasni prasak groma nas je do srži protresao. Provjerili smo našu djecu, potvrdili da je sve u redu u svakoj sobi, a zatim s uzdahom olakšanja posrnuli natrag u krevet, drijemajući molili za oluju da prođe. Tek smo sljedećeg jutra saznali za devastacije. Samo nekoliko kuća niže, naši su susjedi izgubili sve.
Mi smo uvijek bili prijateljski raspoloženo susjedstvo. Nije bilo neobično čuti djecu kako se smijulje ili vidjeti vlasnike tijekom večernje šetnje s psima. Ali ljudi više često nego ne u žurbi su činili sljedeću stvar: smislene razgovore zamijenili su brzim pozdravima i jurnjavom dalje. Znojna, prljava lica, odvrate pogled, čekajući dan koji je bio praktičniji; – ne znam – dojmljiv. Kao da je pet minuta i malo ponosa bila previše za potrošiti.
No, nakon požara, lijepa stvar se dogodila. Uostalom, to je često tako, kroz teškoće ljubav sja i lijepe priče o jedinstvu se pišu.
Susjedi su se okupili na ulici, nudeći svoje domove, obuću i nešto gotovine u svojim džepovima. Ljudi su se zaustavljali i sudjelovali s poznanicima, davali ideje i načine na koje bi oni mogli pomoći. Prikupili su donacije. Poruke ohrabrenja su napisane. Šetači psa zaustavili bi se u posjeti, i zauzeti gospodarstvenici hodali preko ulice,stisnuli šake i predstavili po imenu. Emocije su se otvoreno dijelile; ljudskost je bila izložena. A prljava lica nikada nisu izgledala ljepše kako su velikodušne ruke pomagale razvrstavati stvari kroz krš.
Pregršti pet minutnih susreta bili su posvuda, utječući na živote na zapanjujući način.
U jednom od najviše smislenih susreta sam vidjela da je susjeda pažljivo brinula o visećim biljkama koje su bile opaljene vatrom. Većina bi bacila samo jedan pogled na cvijeće, te ih smatrala nepopravljivima. Previše oštećenim od strane ekstremnih vrućina; previše beznačajnim da troše vrijeme za spašavanje. Ali ova draga žena vidjela je vrijednost u nečem u čemu joj prijatelji tuguju a bilo im je drago srcu: jedna od rijetkih stvari koje su držale svaku sličnost s lijepom kućom su za koju su radili tako teško. Tako je s ljubavlju zalijevala te košare iz dana u dan, vjerujući da ako dovoljno skrbi s ljubavlju o njima, oni će uzvratiti i učiniti više nego samo opstati unatoč svim nedaćama. Ona je vjerovala da će rasti i procvjetati u nešto lijepo još jednom.
Sa suzama u očima, shvatila sam da kako je ta žena koja se bavila tim oštećenim cvijećem kao Bog koji nas ljubi, a zauzvrat kako trebamo voljeti druge. Možemo se činiti tako slomljenima, oštećenima, često previše beznačajnima i nepopravljivima od strane svijeta, ali Bog vidi našu vrijednost. Došao je da nas susretne gdje jesmo, i nudi milost i nadu i život natrag u našu dušu koja se guši i umire. I žive vode koju je obilno izlio na nas ima moć da nas vrati na nešto još ljepše nego prije.
Čak i kad je on je taj koji nas vodi, daje za nas, ohrabruje nas, tješi, govori o ljubavi, tako da moramo shvatiti da mi trebamo nastaviti drugima pružiti tu životvornu ljubav. Jer On je izvor, početak i po definiciji velikodušan, daje bezuvjetnu ljubav, a on živi u nama, pa moramo biti slika njegova iniciranja ljubavi prema svima koji dolaze u naše živote.
~ Sally Clarkson {Ti si voljena, str. 108}
Oh slatke sestre, slomljeni ljudi svuda su oko nas. Pitanje je, jesmo li spremne da ih primijetimo, željne “prijeći ulicu”, spremne vidjeti ljepotu koja je slomljena? Pa i ako smo odlučili da samo pet minuta DANAS pokažemo Božju ljubav nekome i napravimo razliku za Kraljevstvo?
“A njegova zapovijed je ovo:
vjerovati u Sina njegova Isusa Krista,
i ljubiti jedan drugoga kako nam je naredio. “
~ 1 Iv 3,23
Kod njegovih nogu,
vjerovati u Sina njegova Isusa Krista,
i ljubiti jedan drugoga kako nam je naredio. “
~ 1 Iv 3,23
Kod njegovih nogu,
Whitney
